U emisiji Život i zdravlje razgovarali smo s magistrom kineziologije i učiteljem AEQ metode Stjepanom Ostroškim.
Što razlikuje AEQ metodu od drugih metoda?
Razlikuje se od svih ostalih metoda najvećim dijelom u tome što educira osobu zašto je do određenog problema došlo. Bavi se uzrokom nastanka boli. Ne samo da otklanja krajnju posljedicu koja je bol nego i uči zašto nastaje ta bol. Time osoba, kad dobije uvid zašto dolazi do boli, sama može to stanje mijenjati kroz neku skoru budućnost. Masaža, kiropraktika i ostale manualne terapije nose poboljšanja za čovjeka. Kad idete na masažu smanjujete pretjerani mišićni tonus koji vam stvara nelagodu i bol. Ista stvar je kod kiropraktike, dolazi do deformacije kralježnice, kaže se da segmenti čvrste strukture ne stoje gdje bi trebali i kiropraktičar to namjesti. To bude bolje nakon same te terapije, osjećate se puno bolje pa i danima nakon toga, tako je u svim manualnim terapijama, ali kroz neko vrijeme se stanje ponovi. Vi se opet vratite u svoj određeni krivi položaj koji ste stekli, koji je neka zaštitnička funkcija, i opet vas bole leđa i sve ono što ste masirali prije dva-tri tjedna ili prije mjesec dana. AEQ metoda se bavi time da osobu nauči zašto dolazi do tih problema i da sama više ne ulazi u takve obrasce kretanja i razmišljanja koje će dovest do toga da ju ponovno boli. Bol je ništa drugo nego signal da se nešto treba mijenjati. Da trebamo mijenjati to što radimo ili način i pristup koji imamo tome što radimo. Akcija i reakcija, osnovni fizikalni zakon govori nam o tome da ako nešto uložimo nešto ćemo i dobit natrag. U samoj srži učenja AEQ vježbi dolazi do toga da proizvedemo reakciju, napnemo mišiće i dolazi do neke reakcije. Ta reakcija putuje senzornim dijelom našeg sistema gore prema umu gdje se signal obrađuje i dobivamo neku reakciju. Ako je ta akcija prejaka i reakcija je prejaka, osjetimo to kao nelagodu, bol ili istezanje. Ovdje se uvijek ide do granice ugode da osjetimo koliko stvarno možemo napeti određeni mišić po segmentima ili po određenim strukturama i da to mijenjamo na bolje svakom izvedbom pokreta. Jedna sekvenca pokreta traje dosta dugo i ako skroz radite na silu i uz prejaki trud osjetit ćete to kao nelagodu i bol, ali to ne znači da se prekine izvoditi i raditi ta vježba nego samo da se drugi put kad se ta vježba bude izvodila promijeni pristup do nje, kao i do svega u životu.
Je li cilj AEQ metode da ljudi nauče tu svoju ‘granicu’ do koje mogu istezati mišiće?
Ovdje se ne radi o istezanju, jer su produljivanje i istezanje potpuno drukčiji refleksi. Smanjuje se napeti mišićni tonus koji je nastao zbog krivih obrazaca kretanja ili kroz određene traume koje smo kroz život stekli. Ono što AEQ također promatra jest to da je čovjek osoba, a osoba je zbog tijela. Čovjek ima puno dualnosti unutar tijela i dualnosti između uma i tijela i poanta je da ta razlika bude što manja. Sve ono što um zamisli, bilo koju kretnju, postupak ili želju, tijelo bi trebalo odreagirati time da se pomakne prema tom određenom cilju na nekom putu, ali isto tako um bi trebao poštivati zakonitosti i ograničenja koja tijelo ima. Ne ide sve uz silu i trud. Sve ima svoje određene granice. Vi možete jakom željom, trudom i velikom silom postići određeni rezultat, ali ako stalno idete s tim da jako želite i da se jako trudite ono što vas je dovelo na vrh neće vas tu zadržati. Netko tko ima silnu želju da postane svjetski prvak u određenom sportu, može to postići s jakom željom i trudom, ali neće se jako dugo zadržati na tom cilju ako i dalje ne bude razvijao svoje vještine i znanje i ulagao najviše vremena, pažnje i energije u to kako što efikasnije izvesti određeni pokret.
Pomaže li AEQ metoda u tom postizanju rezultata s minimalnim ulaganjem energije?
Definitivno. Sportaši su ti koji svjedoče koje su dobrobiti AEQ metode. Nakon određene utakmice ili nakon nekog napornog treninga imamo povećani mišićni tonus. Taj povećani mišićni tonus šalje signal da su mišići napeti i osjećate se nelagodno i onda se tome pristupa tako da idete na neke masaže, valjanje s valjcima, lopticama i slično, da bi to opustili, da bi nam bilo ugodnije tako da opet kada dođe sljedeći trening, aktivnost ili natjecanje možemo ići do svojih 100%, a tih 100% nikad nije isto. Kad sportaš uspije sam kroz ove vježbe opustiti svoj mišićni tonus što bliže nuli tad ima i sposobnost ići u natjecanju malo više od tih 100% koje je imao zadnji put, ali opet mora učiti ponovno pa se čak i vratiti korak dva-tri unatrag, jer misli da je jako dobro nešto automatizirao, neki pokret, a zapravo ne vidi da mu ta automatizacija pokreta koju vuče već 10-15 godina stvara problem, a treba to probati izvesti na drugačiji način. Kao i najveća svjetska otkrića i genijalci kad su nešto otkrivali uvijek su se morali odmaknuti od onog načina razmišljanja i djelovanja s kojim su došli do određenog problema. Morali su se maknuti na neko vrijeme od problema, vratiti se i pogledati iz drugog kuta i onda bi im kliknulo ‘Eureka!’, došli bi do nekog rješenja. Tako i ovdje isto, potrebno je pokušati izvesti vježbu svaki put na drugačiji način tako da to bude što lakše sa što više osjećaja, jer čovjek je bez tijela ništa, nismo samo um.
Je li AEQ metoda povezana i s disanjem s obzirom na to da je disanje vrlo bitno kod izvođenja vježbi?
Definitivno. Disanje daje tu životnu energiju koja nas vodi prema određenom cilju. Kad povežemo pokret, disanje i razumijevanje toga, kad se osobi sve to objasni, onda dobivamo jedan cjelokupni proces, dobivamo jako veliku širinu i još nekoliko modela razmišljanja. Osnovna razlika istezanja i produljivanja je to što da bi kod istezanja istegnuli jedan mišić morate suprotna dva mišića na svojim krajevima skratiti, napnete ih da bi jedan istegnuli. Kod AEQ metode to nije slučaj. Ovdje se radi to da idemo do duljine do koje stvarno možemo taj mišić produljiti i ne stvaramo nelagodu. Kad istegnete mišić osjetite nelagodu, to je taj ‘stretch refleks’ koji nas štiti i koji govori da smo otišli predaleko. Uz jaku volju i želju da svaki put to što jače istegnemo kasnije dolazi do posljedica, jer još ni jedno znanstveno istraživanje nije utvrdilo pozitivnu korelaciju između istezanja i smanjivanja ozljeda unutar sporta, a još uvijek se svi prije i poslije treninga istežu da bi smanjili mišićni tonus iako to baš nigdje nije dokazano. Središnji živčani sustav je taj koji nadzire funkciju naših mišića signalima koji pristižu iz mišića i to je veza koja ide gore-dolje. Kad se krećemo mozak iz tijela konstantno zaprima informacije o stanju u tijelu, ali i o našoj okolini. Na temelju tih podataka možemo oblikovati zapovijedi koje putuju mišićem motoričkim dijelom našeg živčanog sustava. Ta senzorno-motorna petlja nam omogućava pomicanje tijela i izvršavanje željenog kretanja. Kroz odrastanje se učimo izvoditi sve složenije pokrete, a time i sve učinkovitije ulažemo većinu svog vremena i pažnje. To radimo kroz igru : od ležanja na leđima, okretanja na trbuh, na bok do dolaska u neki čučanj i kretanje, a kasnije i trčanje. Time se zapravo razvija inteligencija kretanja koja prvenstveno ovisi o okruženju u kojem živimo i navikama koje usred zahtjeva okoline stječemo i razvijamo.
Je li moguće izmjeriti mišićnu napetost?
Znanost još nije izmislila neki stroj koji će izmjeriti napetost mišića nego je sve ostavljeno na subjektivnoj procjeni, međutim učitelji AEQ metode mišićnu napetost mogu vidjeti kroz kretanje tijela osobe, kroz njezino držanje i točno odrediti u kojim dijelovima tijela je ta osoba napeta. Osoba je ono kako se kreće, a to kako se kreće odražava način razmišljanja koji ima. To je taj signal koji je neprekinuta linija gore-dolje i ako nemamo dovoljno vremena da obratimo pažnju na to kakvi signali stižu gore prema umu i kako um reagira na te signale ni ne mijenjamo ništa. U nekoj okolini koja nije toliko uređena, primjerice u džungli, morate biti jako svjesni svog kretanja, jer svaki korak koji napravite može biti zadnji pa stoga osluškujete svoju okolinu i pazite na to kako se krećete. Dok recimo ako se krećete Našicama znate da nema baš tigrova i lavova koji će vas pojesti iza svakog ugla i um može misliti o sto stvari. Možete misliti o tome što ćete skuhati, što ćete sve raditi danas ili što je bilo jučer ili prekjučer.
Javljaju li ti se ljudi s određenim zdravstvenim problemima i pomaže li im AEQ metoda u smanjenju tih problema?
Javljaju se s raznim problemima i kažu kako dobrobiti učenja AEQ metode osjete u kratkom vremenu, ali za neke dugoročne bolje rezultate treba proći vremena i trebaju ljudi sami svakodnevno naći vremena, pažnje i energije da ulože pola sata ili četrdeset pet minuta u istraživanje i učenje tih vježbi i onda su rezultati čudotvorni iako tu nema nikakvog prevelikog čuda. Mišićna napetost koju su vukli kroz 10-15 pa i više godina nestaje i čovjek se bolje kreće, bolje osjeća, jer sva ugoda koju imamo dolazi iz tijela i ako nema ugode u tijelu onda nema ugode ni u ničem što radimo.
Tekst: Katarina Bosak/Foto: DSRV “Viking”
