U emisiji Gost tjedna gostovale su voditeljica skloništa za životinje Ivana Varkonji i Kendall, volonterka iz Kalifornije.
Farmica je registrirana 2019. godine kao sklonište. Kako kaže Ivana,sve je počelo kao veliki projekt, ali to je zapravo bio otpor nepravdi prema napuštenim psima koji su ostavljeni na ulici i onima koji nikad nisu imali svoj dom.
Na Farmici su psi, ali i domaće životinje
Danas je na Farmici više od 130 pasa, a od potresa koji se dogodio 2020. imaju udomljene i domaće životinje. Drže magarce, ponije, krave, koze, ovce i koke. Kako objašnjavaju domaće životinje su zapravo samoodržive što je vrlo bitno. Ipak, osnovna misija je udomljavanje pasa lutalica.
Na Farmici ima puno volontera koji dolaze sa svih strana svijeta.
– Mi smo jako aktivni na platformi workaway koju vodi naš volonter Ivan. Tako da sad imamo volontere do rujna ove godine. Napravili smo volontersku kuću u kojoj oni žive. Rade pet dana u tjednu, pet sati svaki dan. Na Farmici imamo veliku kartu svijeta i mislim da smo imali volontere sa svih kontinenata. Trenutno su kod nas volonteri iz Chicaga, Venezuele, Njemačke, Sicilije, Luksemburga i Kalifornije – ističe Ivana.
Volonteri oplemenjuju život na Farmici
– Kendall je već treći put na Farmici, stalno se vraća. Iz Meksika nam se sad vraća jedna volonterka čija je želja napraviti vanjsku teretanu, jer imaju oni vremena i poslije svega što rade sa životinjama pa da malo vježba. Stvarno su nam oplemenili sve na Farmici. Puno nam pomažu, odlična su pomoć i potpuno besplatna. Žive nekakav zerowaste život i to je možda nešto na što bi se i naši mlađi trebali ugledati – govori Ivana.
Godina za volontiranje
Kendall nam je rekla kako je uzela slobodnu godinu od škole kako bi putovala i radila u različitim skloništima za pse i mjestima za volontiranje.
– Prvi put kad sam došla volontirati u Našice, na Farmicu, zaljubila sam se i vratila sam se već dvaput otad. Ne mogu zamisliti bolje mjesto za rad ili provođenje vremena. Veći dio dana provodim mazeći se s psima, čisteći i brinući se za njih. Smatram da je super što su ovo utočište izgradili radnici i volonteri. Sve su od temelja napravili sami, a mi se i dalje širimo i rastemo. Treba im što više volontera posebice iz lokalne zajednice koji bi bili zainteresirani volontirati i pomoći ovakvom divnom mjestu – rekla je Kendall.
Kendall se u Hrvatskoj posebno sviđa hrana i mir
Kendall je rekla kako je za Farmicu čula preko stranice workaway te se javila Ivani:
–Porazgovarale smo o mojim odgovornostima i o onome što bih dobila zauzvrat. To su besplatna hrana i lijep topli smještaj s divnim volonterima iz cijelog svijeta. Zvučalo je savršeno pa sam rezervirala kartu za Hrvatsku. Volim biti ovdje. Volim burek, hrana je jako dobra. Puno je mirnije nego što sam naviknula kod kuće gdje je sve tako užurbano. Ovdje je lijepo opustiti se, svi su dragi i osjećam se sigurno. Zabavno je družiti se, razgovarati sa svima i učiti o Hrvatskoj u cjelini. Mislim da je to predivna zemlja i više bi ljudi trebalo doći i vidjeti je. –
Vrlo velike razlike u načinu na koji se o psima brinu u SAD-u
– Osjećam da sam ovdje vidjela puno više zlostavljanja zbog čega je toliko važno što je Ivana napravila ovo predivno utočište. Nama u SAD-u nije ni približno potrebna tako velika pomoć kao ovdje u Hrvatskoj s obzirom na broj pasa koje dobivamo svaki dan i prostor koji imamo. Zato sam se i vratila već tri puta kako bih zaista pokušala pomoći tim psima, jer zaslužuju puno više od onoga što ovdje vidimo.- govori Kendall.
Srce joj je posebno osvojio psić Oso
Jedan pas na Farmici najviše mi je zarobio srce. Radi se o malom Osi koji je nedavno pronađen uz cestu s jednom jako ozlijeđenom nogom koju mu je veterinar morao amputirati.
– Odmah mi je osvojio srce, da ga mogu povesti kući učinila bih to, ali nije vjerojatno da putujem natrag u Ameriku s psom. Dakle, ako vam zvuči kao netko tko bi vas zanimao trebali biste se javiti, savršen je – kaže Kendall.
Velika zahvalnost volonterima
– Jako puno rade, kod nas je fizički jako zahtjevno. Psihički je loše što se tiče tog dijela kad nalazimo životinje bez ekstremiteta. Imamo problem u jednom naselju i 70% naših pasa je iz tog naselja. Uglavnom ih zlostavljaju, zanemaruju i vežu na lance. Tako da volonteri vide svašta što inače u svojim državama ne vide. Ono što mi je najbitnije da smo puno pasa udomili baš tim volonterima. Udomili smo pse u Nizozemsku, Austriju, Englesku, Venezuelu. To mi je odlična stvar, jer oni obilaze dosta skloništa, ali mi je drago da se zaljube baš u pse iz našeg skloništa. Znam da radimo dobru stvar, dobro ih odgajamo i socijaliziramo. Dobiju psa koji je kastriran, čipiran, cijepljen i koji je naučen na ljude.– kaže Ivana.
Jedna od volonterki bila je i Tina iz Velike Britanije koja je na Farmici proslavila 67 rođendan. Volonterski radi blog na njihovoj web stranici, uči hrvatski i opet će doći u travnju.
Kendall kaže kako bi svatko trebao pokušati volontirati:
– Mislim da biste trebali pokušati. Osjećam da svatko može pronaći barem nešto u čemu može pomoći. Bilo da se radi o socijalizaciji pasa, šetnji ili pomaganju u gradnji novih boksova u kojima će boraviti. To je itekako potrebno i svaka vaša pomoć je dobrodošla. –
Volontirati se može i online
– Važno je možda naglasiti da ne morate biti fizički tu da biste nam pomogli. Na primjer, volonterka sa Sicilije vodila nam je web stranicu, evidenciju kad psi dođu u sklonište radimo iz Portugala, iz Njemačke nam također rade na stranici, u Meksiku su nam napravili QR kodove i redovito ih obnavljaju. Ako nam možete pomoći i online to je super, javite nam se. Na našoj web stranici imate i upitnik koji morate ispuniti i prijavnicu za volontiranje tako da je i to jedan od načina. – zaključuje Ivana i dodaje da tko želi udomiti psa to može učiniti na Farmici gdje ih ima stotinjak koji još čekaju na svoj zauvijek dom.
Danko Justić
