U župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog večeras je bio posljednji dan priprave za sutrašnju svetkovinu sv. Franje Asiškog.
Večernju svetu misu predvodio je fra Tomaž Hočevar, izaslanik Generalnog ministra Franjevačkog reda iz Rima, fra Massima Fusarellija. Uz njega, u slavlju svete mise sudjelovali su i fra Mario Zubak, tajnik Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Tomislav Faletar, župnik i gvardijan te fra Vinko Brković.
Na kraju misnog slavlja, upriličen je obred Preminuća sv. Franje, u kojem su sudjelovali i članovi Franjevačke mladeži.
Ove godine franjevci obilježavaju jubilej 800 godina od nastanka Pjesme stvorova – Pjesme brata Sunca.
Život sv. Franje nakon obraćenja bio je obilježen siromaštvu po uzoru na Isusa. Bio je poseban po propovijedanju evanđelja, pjesmom i zahvaljivanjem u radosti.
Povijest franjevačkog reda u Našicama
Ususret sutrašnjoj svetkovini podsjetit ćemo na povijest franjevačkog Reda u našem gradu. Franjevci u Abine Našice dolaze između 1275. i 1285. godine. Pripadali su Zagrebačkoj kustodiji i Ugarskoj provinciji sv. Marije. Najprije je to bila mala postojbina da bi u 14. stoljeću prerasla u samostan u kojem su se održavali i provincijski kapituli (1321.).
U srednjem vijeku franjevci su organizirali rad škole za duhovnu i svjetovnu mladež. Najprije je tu bio novicijat, a zatim i studij filozofije i teologije. Sve su one bile u službi pripravljanja mladih franjevaca za svećeništvo.
Turci su 1532. godine osvojili Našice, no franjevci su i dalje u samostanu. Uskoro su ga prepustili članovima Bosne Srebrene, koje su Turci 1596. godine protjerali jer su podržavali ustanike. Godine 1600. u samostanu stanuju Turci, a crkva je bez krova. Tek 1620. samostan je ponovno otvoren, obnovljena su crkva i samostan. Kad su Turci 1687. napustili Našice, spalili su samostansku crkvu. Ostali su samo goli zidovi, a spašena je slika svetoga Antuna naslikana 1685., koju i danas imamo na glavnom oltaru.
Odlaskom Turaka trebalo je obnoviti samostan i crkvu. Obnovljena je stara gotička crkva, a svečano je posvećena 14. rujna 1707. po zagrebačkom biskupu Martinu Brajkoviću. Svaka nova obnova utjecala je na unošenje baroknih elemenata. Između 1763. – 1765. crkva je barokizirana. Podignuto je pet baroknih oltara; po ljepoti se ističe oltar sv. Križa podignut 1772. darežljivošću grofa Josipa Pejačevića. Sav inventar: glavni oltar, oltari u lađi, oratorij, orgulje, korske klupe, klecala, baroknog su i rokoko stila.
Tijekom 18. stoljeća smanjen je broj župa kojima su franjevci upravljali. Godine 1785. samostanska je crkva proglašena župnom, a već 1789. godine, kraljevskim dekretom, našički samostan postaje javnim bogoštovnim objektom.
U 19. st. franjevački samostan više u svojoj sredini nema školstvo, ali je zato osnivač raznih vjerskih bratovština i organizacija s ciljem očuvanja nacionalne svijesti. Franjevci su bili jedini nosioci duhovnih, društvenih i kulturnih događanja sve do 20. stoljeća kada uz njih građanstvo postupno preuzima tu ulogu.
U vrijeme 1. svjetskog rata (1918.) sve aktivnosti prestaju, a crkva ostaje bez crkvenih zvona koja su pretopljena u topove.
No, u povodu obilježavanja tisuću godina Hrvatskog kraljevstva 1925. godine nabavljena su nova. Pred 2. svjetski rat franjevci organiziraju mnoge katoličke bratovštine i akcije, a u ratu su oštećeni i samostan i crkva, koja je 1963. godine obnovljena.
Crkva i samostan ponovno su stradali 20. rujna 1991. godine tijekom Domovinskog rata, kada je izgorio toranj s crkvenim zvonima i veliki dio krovišta crkve i samostana. Sve je brzo obnovljeno i nabavljena su i nova zvona koja je 25. listopada 1992. blagoslovio kardinal Franjo Kuharić.
