U Župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog mladu misu proslavio je fra Ivan Ivanković

Facebook
Twitter
Pinterest

U Župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog sinoć je slavlje mlade mise imao fra Ivan Ivanković.

Na svetoj misi, kojoj je prethodila procesija od roditeljskog doma, sudjelovali su brojni svećenici, rodbina, prijatelji i župljani, a kako je fra Ivan jedno vrijeme služio u Virovitici i Karlovcu, na misi su bili i pripadnici Karlovačke građanske garde u svojim odorama. Ispred župne zajednice, fra Ivana je na početku misnog slavlja pozdravio Ivan Sporinski, a propovijedao je fra Darko Grmača:
Da smo pokušali danas izabrati čitanja koja Crkva stavlja pred nas ne bismo mogli odabrati ovako lijepa, bogata kao ova koja su ni više ni manje nego vezana uz svetkovinu Duhova odnosno Pedesetnicu koju danas slavimo. I nijedna mlada misa nije poput drugih svetih misa koju svećenik slavi, iako toga možda nekako u potpunosti danas nismo svjesni. Prožima nas ponajprije velika radost, a onda osim radosti sigurno i jedno divljenje. Jer ovakav događaj ne može, nego biti poticaj i to svima, a Gospodin se upravo njime služi da nam ovo bude svojevrsna mala provokacija. Jer ne može i ne smije ovo biti jedna lijepa fešta, jedna dobra zabava nego zapravo treba biti trenutak susreta sa živim Kristom. Iako mogu postojati mnogi razlozi za slavlje mlade mise, ipak je važno biti svjestan da je njezin glavni povod i razlog zahvala. Zahvala najprije Onome što je sve u životu, a to je dragi Bog, a onda u konačnici i ljudima. Zahvala Bogu jer bez Božjeg poziva čovjek se zapravo nema kome odazvati, zapravo nema na što odgovoriti. Bez Božjeg vodstva, svaki svećenik gubi svoj prvi i posljednji temelj. Nadalje, to je zahvala i svim ljudima zato što čovjek uz svu svoju snagu, uz sav svoj napor ne bi mogao doći bez ljudi do svećeništva, a kamoli ostat na tom putu kojim je krenuo. Zahvala svima vama koji ste Ivana pratili na njegovu putu do svećeništva počevši od najbližih, obitelji preko rodbine prijatelja, ove župne zajednice, zajednica gdje je vršio svoj đakonski praktikum. Zahvala svim ljudima koji su ga odgajali i školovali se s njim, prvo na pravu, a onda i na Teološkom fakultetu. Svima onima koji su mu pomagali i molili za njega, za njegov trud i put što nije nimalo nevidljivo i sve ovo što ću kasnije izdvojit ne odnosi se samo na Ivana nego na svakoga od nas vjernika, jer svaki svećenik je ponajprije vjernik, odnosno čovjek. Odnosi se zbog toga što velika većina onoga što se ne usudimo kazati, kakav bi svećenik trebalo biti, zapravo se odnosi na svakoga od nas, odnosno na svakog vjernika jer osnovni i neizostavni uvjet da bi netko bio dobar svećenik je da bude dobar čovjek. Tek dobar čovjek može biti dobar vjernik, dobar kršćanin, a onda  na koncu svećenik i redovnik. Jer ne može se biti dobar svećenik, ako se nije dobar čovjek. I svjestan da nas bogatstvo Božje riječi nekako nadilazi, iz današnjih misnih čitanja na nedjelju Duhova, izdvojio bih par misli za koje smatram da mogu biti dobra vodilja našem mladomisniku, ali i svima nama. Prvo bi bilo pitanje onog što danas slavimo, zapravo što to jest? Tko je taj Duh Sveti? Kada smo se možda s njime prvi put upoznali? Ja se usudim kazati da smo svi imali osobni susret s Duhom Svetim kada su nas naši roditelji, bake i djedovi naučili napraviti onaj prvi korak, a to je znak križa. Pavao u svojoj poslanici podsjeća da mi pripadamo Kristu u mjeri u kojoj se damo voditi Duhom i tko god je vođen Duhom Božjim taj je sin Božji makar toga nije svjestan. Jer svi smo mi, sestre i braćo, primili Duha Svetoga i po njemu svatko od nas može klicati Abba, Oče. Nikad ne smijemo zaboraviti da nam Duh Sveti pomaže da ponovno ne upadnemo u nekakav strah nego nas oslobađa od naših vlastitih robovanja, oslobađa nas od straha od samoga Boga, straha od nas samih, straha od svijeta koji je često nekako  neprijateljski, a posebice danas jer ne poznaje i ne vidi Boga i Duha Svetoga. To je predivno posinstvo i odgovornost da se uvijek nosimo hrabro, s dostojanstvom i dosljednošću. Jer sinovi Božji žive u radosti, žive u zahvaljivanju i u poslušnosti Ocu, u darežljivoj i besplatnoj ljubavi prema braći. Sinovi Božji puni Duha Svetoga ne ostaju zatvoreni u svojim ogradama sigurnosti ili možda okrenuti sami sebi nego se osjećaju uvijek pozvani da svjedoče i navještaju da je Isus umro, da je uskrsnuo i da su svi ljudi zapravo pozvani na spasenje. I ta sila Duha Svetoga, koja je izvela čudesna djela s običnim prestrašenim Galilejskim ribarima, nije danas nimalo izgubila svoju snagu niti je izgubila svoju djelotvornost. Ja tebi želim, dragi fra Ivane, da uvijek budeš vođen Duhom Svetim, kao i apostoli. Želim ti da budeš Božji pastir za svaku ovcu, želim ti snagu i ustrajnost da izdržiš i onda kada ti budu govorili da si možda ovakav i onakav, da nisi dobar vjernik, svećenik, redovnik ili nešto treće. Želim ti da budeš posrednik između Boga i ljudi, ali također posrednik između svakoga čovjeka. Da budeš, slikovito govoreći, poput ceste ili možda još bolje reći mosta,  i to dvosmjerne ceste i dvosmjernog mosta s dvije trake od kojih jedna vodi od Boga ljudima, a druga od ljudi k Bogu. Želim ti da budeš onaj koji će između ljudi uvijek graditi ceste i mostove, a ne zidove, da budeš uvijek onaj putokaz u dobrom smjeru, u dobrome životu, da budeš zapravo dobra poveznica, a ne razdjelnica, da uvijek sužiš čovjeku i narodu. Još više nego u svetog Pavla, svatko od nas, svaki kršćanin, a nadasve svećenik,  trebao bi se ugledati u osobu Isusa Krista jer je on za nas vjernike mjerodavan, a svi drugi samo toliko koliko vode k Njemu. Koliko je pouzdanje i povjerenje u Isusa važno, govori nam i evanđeoski odlomak koji smo čuli, a on čini dio oproštajnog Isusova govora na posljednjoj večeri. On tješi i hrabri apostole obećavajući da će Otac poslati Duha Svetoga koji će onda ostati s nama zauvijek. To je Duh istine koji nas potiče da neprestano zapravo i progresivno, odgovorimo na zahtjeve Božje i činimo  što je  Njemu milo. Duh postaje živo sjećanje Isusa i on nas prisjeća na ono što je Isus rekao i učinio, i podupire svakoga od nas da i mi budemo živo sjećanje na Gospodina. Duh Sveti izlijeva na nas ljubav i pomaže svakome od nas da ljubimo Boga, da održavamo Njegovu riječ iznad svega, da ostvarimo novu zapovijed ljubavi na način da Otac, Sin i Duh Sveti dođu k nama, da uzmu prebivalište u nama, tako ćemo onda i mi biti sveti i Hram Božji.

Uvijek dragi Ivane budi svjestan da je Duh sveti pravi Bog, treća božanska osoba, osoba koja obnavlja, koja preporađa, oživljuje i svemu daje da jest. Biblija na prvoj stranici govori kako je poslije stvaranja Zemlja bila pusta i prazna, ali je Duh Sveti lebdio nad Zemljom. Duh Sveti rastjeruje tamu koja se nadvila nad zemljom i daje da se zazeleni na kopnu, da oživi i na moru i u zraku. Duh Božji je onaj koji oblikuje i ukrašava ovu našu zemlju. Nadasve ti želim da samo u Bogu tražiš svoj oslonac jer nitko kao Branitelj, nitko kao Duh Sveti ne zna što ti je potrebno. I tvoj imenjak, tebi toliko drag, Ivan Pavao drugi u tolikom bogatstvu svojih rečenica izrekao je jednu u kojoj je rekao da je zvanje pustolovina koja se isplati živjeti do kraja. I upravo to ti želim, da se predaš Isusu do kraja, da budeš onaj njegov biser koji će On brusiti kako bi privlačio svaku osobu, svakoga čovjeka da dolazi k Njemu, da se Njemu klanja, da s Njim živi, da s Njim bude u miru i da Ga svojim životom onda i proslavi.  Jer do sada si zastupao ljude kao pravnik, a sada zastupaš ljude, ali kao Božji odvjetnik. Svi znamo što je pečat, a osobito ti koji si ga u svome životu često upotrebljavao. On ostavlja trag, potpis, a svećenstvo upravo nosi Božji pečat, pečat ljudskosti i milosrđa prema svakom čovjeku. I na koncu želim javno izreći ponos i zahvalnost zbog puta koji si do sada prošao prvo kao pravnik, a sada kao redovnik i svećenik. Osobita zahvalnost zbog ljudskosti, smirenosti i širine pogleda koju ti je Bog dao. Ostani uvijek na ponos svojih roditelja, obitelji, familije, na ponos župne zajednice, naše Provincije, cijele Crkve i Domovine. Ostani uvijek svoj i Božji, neka te Bog prati i Duh Sveti nadahnjuje i neka u tvome životu uvijek bude volja Božja – kazao je u svojoj propovijedi fra Darko.

Na kraju mise mladomisnik je zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga slavlja, ali i obitelji i onima koji su ga svojim molitvama pratili kroz život i pridonijeli tome da je, umjesto bavljenja pravom, odabrao svećenički poziv. Na sve je zazvao mladomisnički blagoslov. Na misi su bile članice HKD-a Lisinski u narodnim nošnjama, a pjevao je zbor Snaga Duha pod vodstvom Eme Knežević.
Nakon ove, u našičkoj Župi bit će slavlje još jedne mlade mise. Naime, 26. lipnja mladu misu imat će dominikanac Marin Golubović.

Tomislava Justić

Čestitke slušatelja

Vjenčanja i godišnjice braka, rođendani i imendani prigodne su u kojima svojim najmilijima možete uputiti čestitku u emisiji „Čestitke slušatelja”.
„Čestitke slušatelja” u programu Radija Našice emitiramo četvrtkom i petkom u 17, a nedjeljom u 14 sati. Cijena čestitke je 15 kuna, mladencima darujemo snimku emitiranih čestitki.
Vidi više !

POSLJEDNJE OBJAVE

Jezični savjetnik

prof. Marija Pepelko

Imate li jezičnih pitanja, možete ih postaviti putem našeg obrasca.

03.02.2021.

10.02.2021.

17.02.2021.

24.02.2021.

Logo-RN-white

Postavite upit