U Pastoralnom centru Emaus jučer je održano predavanje na temu “Torinsko platno–misterij osobe na platnu”
Predavaču, Antoniu Marinu, diplomiranom teologu, dobrodošlicu je poželio gvardijan i župnik fra Tomislav Faletar rekavši kako je tema dobra priprava za Veliki tjedan.
Antonio Marina predavanje je podijelio u četiri cjeline: Torinsko platno, povijest platna, suvremena znanost i teološka analiza. Proučavanjem platna, koje se od 1578. godine nalazi u torinskoj katedrali, u kapeli Svetog platna, bavi se sindonologija čiji počeci sežu u 1898. godinu kada je platno prvi put fotografirano i kada je na njemu primjećen obris.
Platno je dugo 434 cm, široko 109, debljine 34 cm i prikazuje dvodimenzionalnu sliku izmučenog muškarca koji je umro u strašnim mukama. Na njegovom stražnjem dijelu vidljivi su tragovi krvi odnosno krvave mrlje, koje odgovaraju ostacima rimskog biča flagelluma kojim su se kažnjavali osuđenici u Isusovo vrijeme. Istražujući ove mrlje znanstvenici su došli do zaključka da je osoba s platna primila od 100 do 120 udaraca bičem iako je u ono vrijeme osuđenik imao pravo biti udaren do 40 puta.
Povijest platna dijeli se na dva razdoblja – prvo od vremena kada je Isus skinut s križa do1350.godine, a drugo od 1350. godine do danas.
Prvo službeno istraživanje bilo je 1969. godine, drugo 1973., a treće 1978. godine kada su 52 znanstvenika, uglavnom ateista i agnostika, 120 sati pokušavali doći do odgovora od čega se sastoji slika, kako je nastala te su proučavali krv na tkanini. Zaključak je bio da je obris nastao izljevom energije zračenja te da platno za znanost ostaje misterij.
Što se teološke analize tiče, evanđelisti Luka, Marko i Matej spominju Josipa iz Arimateje koji je nabavio jednu vrstu platna u koju je Isus bio umotan. Ivan pak spominje povoje i ubrus. Proučavajući platno došlo se do zaključka da je netko, dok je osoba visila na križu, prebacio ubrus koji je danas poznat kao sudarij iz Ovieda, preko lica. Nakon skidanja s križa osoba je 45 minuta ležala u podnožju križa, a barem 15 minuta netko je naslanjao tkaninu na lice kako bi obrisao krv i tekućine, nakon čega je bila umotana u čisto platno, odnosno Torinsko platno. Znanstvenici su došli do spoznaje da su obrisi na platnu nastali u grobu te da osoba nije mogla biti umotana u njega duže od 40 sati.
Od 2006. do 2012. godine talijanska agencija za istraživanje energije zaključila je da čovječanstvo ne posjeduje takvu energiju kojom bi se mogao napraviti obris na platnu. Taj fenomen nastanka obrisa i dandans se analizira, a u posljednje vrijeme sve se više u istraživanje uključuju i teolozi jer se tema dotiče trenutka uskrsnuća pa se postavlja pitanje može li čovječanstvo imati jedan materijalni dokaz za samo uskrsnuće.
Kako je rekao predavač Marina, njemu osobno ovo platno ne može biti dokaz uskrsnuća. Naime, ono što su apostoli vidjeli bio je prazan grob, a on i vjera prvih apostola dokaz su uskrsnuća. Ovim istraživanjem bavi se od srednjoškolskih dana i kako je rekao, do sada se u Hrvatskoj ovim fenomenom bavio samo pokojni fra Josip Marcelić. – Nadam se da će sindinologija zaživjeti i u Hrvatskoj kako bi široj javnosti bio dostupan što veći broj članaka i literature o ovom misterioznom fenomenu koji bi javnosti ponovo trebao biti dostupan 2025. godine – kazao je Marina i podsjetio da je platno posljednji put bilo izloženo 2015. godine kada ga je vidjelo preko 2,5 milijna ljudi.
Tomislava Justić
