Stop stresu – odgovaramo jedni za druge

Opća županijska bolnica Našice je, kao što smo javljali, osigurala psihološku potporu djelatnicima, oboljelima i građanima. U našem je programu danas gostovala psihologinja OŽB Našice Darija Salopek-Žiha. Kako je rekla, s uočavanje s pandemijom COVID-19, kao i svako suočavanje s prijetnjama na život i zdravlje podrazumijeva aktivan odnos s pojavom, a to znači da svatko treba raditi ono za što je sposoban: liječnici liječe, psiholozi savjetuju, a ostale struke svaka doprinosi na svoj način. Osoblje Opće županijske bolnice je pod povećanim stresom uslijed izloženosti koronavirusa te je rukovodstvo donijelo strateški plan djelovanja u svrhu osiguravanja psihološke podrške osoblju OŽB. Strateški plan uključuje nekoliko razina. Na prvoj razini psihološke podrške i brige za osoblje OŽB osigurano je svakodnevno praćenje prisutnosti stresa pomoću tzv. emocionalnog barometra koji bilježi postojanje pozitivnih i negativnih emocija. Osim praćenja emocionalnog stanja osoblja konstruirano je istraživanje na koji način se medicinsko i nemedicinsko osoblje suočava sa stresom izloženosti koronavirusu. Cilj istraživanja je utvrditi stupanj zabrinutosti zbog pandemije te analizirati postoje li razlike između pojedinih odjela u pogledu zabrinutosti, razlikuju li se u zabrinutostima obzirom na stupanj spreme i dob (pripadaju li tzv.rizičnim skupinama), razlikuju li u zabrinutostima obzirom na stupanj informiranosti, razlikuju li se u zabrinutostima po stupnju uključenosti u društvene mreže, razlikuju li se u zabrinutostima po osobnim faktorima (član obitelji u rizičnoj skupini, iskustvo obola gripe i sl.) te na koje se načine suočavaju sa stresom. Svrha istraživanja je osiguravanje pravilne stručne psihološke podrške nošenja s izazovom pandemije. Na istoj toj razini osiguravanja psihološke podrške pacijentima u izolaciji i samoizolaciji, pacijentima koji čekaju nalaz osigurana je pismena uputa o suočavanju sa stresom kako bi si osvijestili koje snage ima svaki pojedinac u sebi za nošenje sa situacijom. To su osnovni postulati psihologije upravljanja stresom kao i načela pozitivne psihologije. Druga razina psihološke pomoći se odnosi na pojedinačnu pomoć djelatnicima koji su u povišenom stresu. Podrška je osigurana od strane bolničkog psihologa prema procjeni voditelja odjela. Treća razina psihološke pomoći je moguća edukacija javnosti o temama nošenja sa strahovima, psihološki program protiv panike, pravila postupanja u samoizolaciji itd – prema uputama vladine stranice koronavirus.hr. i u suradnji s lokalnim medijima (Radio Našice). Ugroženi ljudi imaju prirodnu i pozitivnu sklonost da se obrane i zaštite ili da pobjegnu. Te se reakcije manifestiraju u povećanoj mišićnoj napetosti, bržem disanju ili bržem lupanju srca (pojačana pobuđenost=stres). Stres djeluje na psihičke i tjelesne procese pa je stoga važno prepoznati pojedince u stanju stresa.
Ponašanje pojedinca može povećati ili smanjiti stres. Stres čini ljude nesretnima i sprječava ih u radu, utječe na zdravlje, uzrokuje međuljudske sukobe. Stres djeluje na cijelu zajednicu. Svrha relaksacijskih vježbi je prekidanje kruga napetosti i tegoba. Opuštanje se treba naučiti. Različiti su načini opušanja: čitanje, pjevanje, slušanje glazbe ili jednostavno odmaranje. Upitajte se što činite kako biste se opustili? Ljudi se u stanju stresa teško opuštaju pa se stoga trebaju naučiti specijalne vježbe relaksacije (internet je dobar izvor poduke o tehnikama relaksacije, iskoristite vrijeme u izolaciji za učenje novih tehnika, npr. Mindfulness).Tjelesna konstitucija i ličnost se teško mijenjaju, a pod utjecajem stresora slabosti postaju očitije. Međuljudski konflikti mogu biti uzrokovani stresom.
Upozorimo jedni druge da ne gubimo energiju na svađe i razmirice već uložimo u produktivan rad i rješavanje problema s kojim se suočavamo. Uobičajene socijalne aktivnosti koje pomažu u suočavanju sa stresom su glazba, ples, pjevanje, proslava i sport. Tada ljudi u okupljanju doživljavaju zadovoljstvo i udaljuju se od negativnih emocija. Ove socijalne situacije se u našoj krizi s koronavirusom ne mogu obavljati grupno, već unutar svojih domova. Budimo kreativni zahvaljujući suvremenim tehnologijama i dijeleći pozitivu. Društvene igre u obitelji, obavljanje korisnog posla, odnosno svaka produktivna aktivnost je lijek i treba ju poticati.

SAVJETI ZA OBOLJELE I ONE KOJI ĆE PROĆI OVO ISKUSTVO:
Napravite vježbu – unutarnji pogled na sebe kako biste osnažili resurse za sve životne krize. Psihološka otpornost u svima nama postoji za sve što nam je dano proživjeti. Vježba snaženja psihološke otpornosti se odvija putem 3 koraka – 1. korak je vaša prošlost (stvari koje ste prošli i proživjeli – prođite ih na nedivljivoj lenti vremena), a 2. je sadašnjost (to je vježba mindfulnesa (= hrv.prijevod je osviještena prisutnost) u kojem se od vas traži da svladate osviještenost prijema informacija putem ulaznih kanala (oka, uha, usta, nosa, dodira). Što je to što u ovom trenutku vidite, mirišete, čujete, dodirujete, okusite? Zaustavite protok misli o bilo čemu, samo se skoncentirajte na svoje doživljaje sada i ovdje. Ovaj konkretan dan je lijep. I drugima je teško. Svi smo jedno. 3. korak je budućnost (time jump = skok u budućnost u kojoj zamišljamo npr. 2025. je godina i sjećamo se onog davnog corona virusa 2020.)
Budimo primjer mladima, budimo puni razumijevanja i odgovorni za svoja ponašanja. Često se čuje izreka da je zdravlje najveće bogatstvo koje čovjek posjeduje, kao i to da ga se uzima zdravo za gotovo. Zdravlje je dinamičan proces, a ljudsku vrstu odlikuje urođeni kapacitet za prevladavanje nepovoljnih situacija i životnih okolnosti. .

Znanstvenici su utvrdili postojanje 13 dimenzija suočavanja sa stresom. Prva dimenzija odnosila se na AKTIVNO SUOČAVANJE, to jest poduzimanje konkretnih aktivnosti za otklanjanje stresora ili umanjivanje njihovog djelovanja. Druga dimenzija je PLANIRANJE, što znači promišljanje o mogućim načinima suočavanja sa stresom i odabir strategija djelovanja.
Ostale utvrđene dimenzije su:
• ZANEMARIVANJE DRUGIH AKTIVNOSTI – podrazumijeva ostavljanje po strani drugih okupacija kako bi se osoba mogla posvetiti isključivo suočavanju sa stresorom;
• SAMOKONTROLA (engl. restraint coping) – znači čekanje s djelovanjem dok se ne pojavi prikladan trenutak za reagiranje;
• TRAŽENJE POMOĆI – traženje instrumentalne pomoći od strane drugih, pitanje za savjet ili informacije u vezi problema;
• TRAŽENJE EMOCIONALNE PODRŠKE – podrazumijeva traženje moralne potpore, razumijevanja i empatije od strane okoline;
• TRAŽENJE “ISPUŠNOG VENTILA” – obuhvaća sva ponašanja kojima se otvoreno izražavaju emocije;
• ODUSTAJANJE (“MIRENJE SA SUDBINOM”) – obuhvaća dvije dimenzije: neangažiranje u ponašanju (engl. behavioral disengagement) i neangažiranje u razmišljanju (engl. mental disengagement) operacionalizirano kroz uključivanje u različite aktivnosti koje će osobu spriječiti da razmišlja o problemu;
• POZITIVNA REINTERPRETACIJA I RAST – tendencija da se sa stresom suoči traženjem pozitivnih aspekata stresne situacije;
• NEGIRANJE – podrazumijeva neprihvaćanje da stresor postoji i ponašanje kao da problema nema;
• PRIHVAĆANJE – znači prilagođavanje na situaciju kakva jest bez nastojanja da se išta promjeni;
• OKRETANJE RELIGIJI – traženje pomoći i utjehe u Bogu.
U svrhu nošenja sa stresom ugroze zdravlja potrebno je koristiti i strategije koje se odnose na rješavanje problema (odgovorno i savjesno pridržavanje uputa civilnog stožera i vladinih stranica koronavirus.hr) i strategije koje se odnose na nošenje s emocijama (smirivanje napetosti na pravilan i primjeren način).

 

izvor: prof. Darija Salopek Žiha, psihologinja OŽB Našice

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest

Jezični savjetnik

prof. Marija Pepelko

Imate li jezičnih pitanja, možete ih postaviti putem našeg obrasca.

04.03.2020.

11.03.2020.

18.03.2020.

25.03.2020.

Logo-RN-white

Postavite upit