Gradska knjižnica Našice jučer je u višenamjenskoj dvorani organizirala predstavljanje knjige „Sigurna kuća“ autorice Marine Vujčić.
Predstavljajući autoricu, dobrodošlicu svima poželjela je ravnateljica Marija Buha, a razgovor je moderirala knjižničarka Dunja Orehovac. Kroz jedan od najprodavanijih naslova u Hrvatskoj, Marina Vujčić progovara o fizičkom i psihičkom nasilju u vezama, a kako kaže, položaj žena najbolje opisuje naslov „Sigurna kuća“ koja označava kaznionicu – mjesto na kojemu je žena uistinu sigurna. Inspirirana nepravdom u okviru institucija, javnim mišljenjem o temi i sve učestalijim izvještavanjima o femicidu autorica 2024. godine stvara roman posvećen svim ženama – žrtvama femicida i obiteljskog nasilja.
On je posvećen neznanim junakinjama iz crne kronike kojima u zagradama piše koliko su imale godine i koliko će godine imat zauvijek. Zapravo sam htjela preokrenuti priču zato što je nažalost femicid nešto tako uobičajeno i nešto na što smo naviknuli, a ovakve priče kad se dogode, opet imamo situaciju da je žena sigurno kriva, žali se tog muškarca, iako roman nije pisan tako da se opravda to ubojstvo, ali je iz njega apsolutno jasno da žena nije imala izbora.
Riječ je o teškoj priči žene koja je u samoobrani ubila nasilnog supruga zbog čega služi zatvorsku kaznu, ali i svemu što je prethodilo tom činu. Napisati roman ove tematike zahtijevalo je istraživanje pravosudnih institucija, zatvorskog sustava, a ono najvažnije – razgovarati sa žrtvom nasilja:
–Stvarno bi bilo vrijeme da ovo društvo počne voditi računa o tome da se takve situacije ne događaju jer ako vi kažete ženi koja treba mjesto u Sigurnoj kući da nema mjesta, a to je svakodnevna pojava u Hrvatskoj. Ona se vrati kući, oni joj ne kažu da oni to moraju prijaviti policiji jer po zakonu moraju svako nasilja o kojem imaju saznanje prijaviti i onda ta žena ode kući, policija joj za dva dana dođe na vrata, ustanovi da je „sve u redu“ jer nisu njega zatekli kako je mlati, ona nije bila krvava, on nije imao oružje u ruci i oni odu jer je sve navodno u redu i ona ostaje sama pod istim krovom s čovjekom koji sad zna da je ona njega prijavila i to je kobna situacija – zaključila je Vujčić.
Ključ promjene je društvo
Poseban naglasak stavlja se na važnost edukacije djece od najranije dobi, kao i na promjenu društva u cjelini:
–Ne možemo samo mijenjati zakone i mijenjati protokole o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, nego svi mi kao društvo moramo od vrtića početi upozoravati na neprihvatljivost nasilja jer mi živimo u društvu u kojem ako dečko u vrtiću udari curicu ili je povuče za kosu, onda se toj djevojčici kaže „ko se tuče, taj se voli“, ili joj se kaže znaš kakvi su dečki, pa on je dečko, ali znači taj dječak mora znati da to nije u redu i ta djevojčica mora znati da on to nije smio napraviti. I onda dalje kroz školu, iako je mislim obitelj ključna, puno tih nasilnih odnosa su zapravo posljedica nekog iskustva prijašnjeg je u vlastitoj obitelji, ako vi gledate kako vaš otac verbalno zlostavlja vašu majku i odrastete u takvim okolnostima, onda to doživljavate kao nešto normalno. Tako da puno toga treba mijenjati u svijesti ljudi, a najviše to da prestanemo osuđivati žene kojima se to dogodilo – istaknula je.
Vujčić progovara o svakodnevnim situacijama s kojima se žena suočava, odgovara na pitanje zašto nije otišla nakon prve nasilne reakcije, a ostavlja pitanje koliko je broj žena koje žive u takvim zajednicama.
Može poslužiti kao priručnik mladim ženama koje su negdje na početku ljubavnog života da na vrijeme prepoznaju znakove upozorenja po pitanju veze koja će s vremenom sigurno postati nasilna jer su to obrasci ponašanja. Cjelokupno društvo bi se trebalo kod nas osvijesti u smislu da imamo puno više razumijevanja za žrtve nasilja jer jako su osuđujući komentari na društvenim mrežama, u medijima – kad se dogodi neki femicid, onda uvijek svi okrivljuju tu ženu koja je ubijena jer nije znala izabrati, jer je dugo ostala, jer nije otišla na vrijeme i sl.
Da “Sigurna kuća” nije samo jedan u nizu naslova pokazuju pohvale struke, a dok čitateljice shvaćaju kako nisu same, roman može poslužiti kao snažan apel za osvještavanje i promjenu u korist života svake žene.
tekst i foto: Božica Bjelokapić
