21.rujna 1991. godine će zauvijek u pamćenju građana Našica. U ranim jutarnjim satima, hrvatska zastava zavijorila je na vojarni u Našicama.
Združene obrambene snage Zbora narodne garde, policije i Odreda narodne zaštite našičke i susjednih općina, uspjele su nakon tridesetak sati borbi, iz našeg grada zauvijek istjerati tzv. Jugoslavensku narodnu armiju. Svake godine prisjećamo se ratnih 
rujanskih dana kako bi odali počast poginulim braniteljima i zahvalili svim sudionicima na oslobađanju Našica od tzv JNA.
Napad je uslijedio nakon bezuspješnih pregovora o mirnoj predaji
Nekoliko dana prije zauzimanja, hrvatska vlast pokušavala je pregovarati o mirnoj predaji Jugo kasarne. U radijskom programu pozivali smo jugoslavenske oficire da se predaju, kako ne bi došlo do stradanja civilnog stanovništva i razaranja grada. Dvadesetog rujna, oko 5 sati ujutro, naš radio emitirao je znak opće opasnosti. Stanovništvu su dane upute o odlasku u skloništa.
Ubojiti projektili iz Jugo kasarne gađali su sve vitalne objekte u gradu. Gađali su spomenike kulture, obiteljske domove, ne štedeći ni našičku bolnicu. Zapaljen je crkveni toranj Župne crkve sv.Antuna Padovanskog i krovište Franjevačkog samostana. Oštećen je vodotoranj, benzinska crpka, stari i novi hotel, dvorac grofa Pejačevića i crkva sv. Martina u Martinu, spomenik nulte kategorije. Različitim projektilima srušeni su i pogođeni brojni obiteljski domovi i gospodarski objekti u Gajiću, Šipovcu i Martinu. Pričinjena je ogromna materijalna šteta.
Nažalost u ovim borbama poginuli su naši branitelji Branko Glavaš, Slavko Marod i Antun Sertić, kojih se prisjećamo s poštovanjem, tugom, ponosom i zahvalnošću.
Redakcijski tekst/Katica Šimašek/foto: P.Karlak/foto Puhanić
