U sklopu programa obilježavanja Dana grada u Gradskoj knjižnici Našice jučer je otvorena izložbe slika Pavice Sajfert pod nazivom „Mojim očima“.
Dobrodošlicu svima poželjela je ravnateljica Marija Buha, a izložbu je otvorila ravnateljica Zavičajnog muzeja Silvija Lučevnjak:
Jedan prekrasan poklon za naše sugrađane je upravo ova izložba. Nisam znala koliko se zapravo bogatstva krije u jednoj, onako rekli bismo, običnoj ženi, majici, supruzi. I pitam se koliko takvih zapravo neprepoznatih talenata i ljudi s divnim osobinama, divnim hobijima živi, prolazi pokraj nas, a da ih zapravo nikada ne susretnemo na pravi način i da prepoznamo vrijednosti koje se kriju u takvim ljudima. Ovdje nije samo likovnost u pitanju, tu je poezija, tu je jedna velika duhovnost, ali Pavica je takva. I veseli me izuzetno ono što je Pavica rekla – ovo je samo moj početak.
Druga po redu samostalna izložba ove umjetnice okupila je brojne posjetitelje koji su imali prilike vidjeti 44 slike pejzaža s motivima zavičaja, a kako je istaknula ovom izložbom ispričala je priču o ljubavi prema slikanju koju gaji od djetinjstva:
–Ima 44 slike, većinom je to enkaustika. Ljudi iznenade se kad čuju za tu tehniku, ali je zapravo jako, jako stara, još iz doba starog Egipta su pronađene stvari koje su rađene. Radi se o tome da se na pegli, na toplini, znači tope voštane pastele kojima se onda radi pomoću te naprave koja je topla i koja ih rastali. Dogodilo se da sam saznala za jednu radionicu likovnu kod profesora Tome Hrgote i otišla sam tamo i to je sad bio vjetar u leđa. Tamo si naučio kako preparirati platno, sve stvari koje jesu i šire od ovog što sada radim i napraviti mozaik, stol od mozaika, pa je to bila uvijek igra kod kuće – rekla je Sajferet.
Kako je rekla u razgovoru za naš Radio, ono što “Mojim očima” čini posebnim je upravo prikaz svijeta vlastitim očima koji će graditi i kroz buduće izložbe:
-Možda se dogode još i neke, ili skupne, ili bilo bi mi jako drago da znam da postoje amateri u Našičkom kraju. Bila sam i sama članu druge, postalo je poslije tako tišina oko svega. Voljela bi, znam da rade, i voljela bi da se događaju skupne izložbe. Ovo je predivan prostor i eto, to zajedništvo koje se napravi i dogodi u tom zajedničkom, zajedničkoj suradnji i radu, može samo uroditi plodom. Tako da savjetujem to i mladima, jer znam i u mom mjestu ima onih koji potajno rade od kuće. To je jedna lijepa stvar koja zaista ispunja osobu, a isto tako donosi radost i nekom drugom u kome se to svidi.
U želji da svi ljubav prema umjetnosti pokažu odvažno naglasila je koliko je upornost važna:
Kod ovog posla svakako nije presudan talent. Savjetovala bi svakom tko se nekad volio likovno izrazi, dovoljno je i ono u osnovnoj školi, jer postoji taj prirođeni, ali i stečeni talent. Tako da što se više radi, više se otkriva mogućnosti i bude se zadovoljniji sa izričajem, sa linijom, sa svim što jednu sliku čini posebnim.
Otvorenje izložbe bila je prilika i za predstavljanje vlastite poezije kroz koju je poručila kako za okretanje nove stranice života nikada nije kasno. Svi zainteresirani građani izložbu mogu pogledati do 10. srpnja.
Galerija fotografija dostupna je na poveznici.
tekst i foto: Božica Bjelokapić
