Na današnji dan 1873.godine u Negovcu pokraj Vrbovca rođena je Marija Jurić Zagorka, žena koja je organizirala prve ženske demonstracije u doba Khuena Hedervarya (1903.) nakon čega je završila u zatvoru. U vrijeme dok je radila kao novinarka i urednica u Obzoru taj list dostizao je najveće naklade, kao i Male novine, Jutarnji list, Hrvatski dnevnik, Hrvatica i Ženski list koji su svoje vrhunce dosegli izlascima njezinih romana u nastavcima.
Zagorkin život bio je bogat i plodan, ali i ispunjen problemima i nerazumijevanjem od strane suvremenika i konzervativne sredine.
Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Jedno je vrijeme uređivala novine Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer, koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana.
Od 1895. do 1910. Marija Jurić je stalno zaposlena u redakciji Obzora, tada najuglednijim zagrebačkim dnevnim novinama. Uz reportaže sa zagrebačkih saborskih rasprava i ocjene političkog stanja u Mađarskoj, objavljivala je crtice, humoristične skice, kraće autobiografske zapise i podliske. Tih je godina počela surađivati i u najuglednijim književnim časopisima toga doba, Viencu i sarajevskoj Nadi. Godine 1903. svestrano je sudjelovala u narodnom pokretu; kako su urednici Obzora J. Pasarić i Milan Heimerl bili uhićeni, novine je uređivala sama. Neko je vrijeme bila i dopisnica iz Budimpešte i Beča, a 1909. izvještavala i s Friedjungova procesa.
U monografiji Povijest hrvatskog novinstva, novinar Josip Horvat ističe Zagorkinu europsku reputaciju «prve političke novinarke u Jugoistočnoj Europi početkom 20. stoljeća» kao i njezin suvremen način izvještavanja tako da je politička vijest bila servirana na posve nov način što je značajno doprinosilo modernizaciji hrvatskog novinstva. Slijedilo je objavljivanje Sabranih djela Novinske izdavačke kuće Stvarnost, s predgovorom koji je napisao, i za nova izdanja nadopunio povjesničar književnosti Ivo Hergešić.
Na Strossmayerov nagovor Zagorka je počela pisati romane namijenjene širemu čitateljstvu. Njezina pretpostavka da će najbolji učinak postići pisanjem povijesnih romana pokazala se točnom. Pravu čitateljsku afirmaciju stekla je romanesknim ciklusom Grička vještica objavljivanim u Malim novinama tijekom 1912 i 2013., a od tog razdoblja do 1953. objavila je dvadesetak romana. Uređivala je i uglavnom sama ispunjavala Ženski list u razdoblju od 1925. do 1938., prvu hrvatsku reviju namijenjenu ženama, i Hrvaticu tijekom zadnje dvije godine do pred Drugi svjetski rat.
Njezini romani, prevođeni na mnoge jezike, imali su veliku ulogu u održavanju kontinuiteta hrvatskoga povijesnog romana. Prvi je na njezin opus ozbiljnije upozorio Ivo Hergešić pripremajući njezina djela u 17 svezaka, a književnu revalorizaciju doživjela je i u monografiji Stanka Lasića Književni počeci Marije Jurić Zagorke. Godine 2004. započet je projekt izdavanja njezinih sabranih djela, a 2007. Centar za ženske studije pokrenuo je Dane Marije Jurić Zagorke. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) dodjeljuje nagrade Marija Jurić-Zagorka za pisano novinarstvo, radijsko novinarstvo te za televizijsko i internetsko novinarstvo.
Izvor: Hrvatska enciklopedija, HND
