Na današnji dan, prije 30 godina hrvatska vojska ušla je u Knin. Vojno-redarstvena operacija Oluja počela je 4. kolovoza u 5 sati ujutro.
Hrvatska vojska krenula je u napad iz 30 pravaca na bojišnici koja je bila duga gotovo 600 kilometara. Akcija je trajala 84 sata, a njome je oslobođena petina hrvatskog teritorija. Hrvatska vojska i specijalne jedinice policije krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku.
Već drugog dana, oslobođen je Knin, središte srpske pobune. Točno u podne na kninskoj se tvrđavi zavijorila hrvatska zastava. Pripadnici 4. i 7. gardijske brigade u 9:30 sati, toga 5. kolovoza ušli su u Knin.
Oluja je, uz Bljesak bila akcija koja je bila prekretnica u Domovinskom ratu i označila je konačnu pobjedu u borbi za slobodu i neovisnost Hrvatske. U njoj je sudjelovalo gotovo 200 tisuća vojnika i policajaca. Poginula su 243 branitelja, a 1430 je ranjeno, a dva branitelja smatraju se nestalim.
“Oluja ’95.” – bitka svih bitaka
Nakon početnog djelovanja snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Hrvatske snage istovremeno su započele napadne operacije na glavnim smjerovima: Bosansko Grahovo – Knin; Josipdol – Plaški – Bihać; Petrinja – Hrvatska Kostajnica i Karlovac – Slunj.
Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne, te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade.
Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara. Neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili polu okruženje.
Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća.
Većina okupiranih hrvatskih gradova bila je opet slobodna: Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš. Oslobođen je i Knin koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad.
Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja, nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
Redakcijski tekst/MORH/foto:ilustracija
