Intervju s nutricionistkinjom i voditeljicom fitnessa Vanjom Knežević

 

U emisiji Život i zdravlje razgovarali smo s nutricionistkinjom i voditeljicom fitnessa Vanjom Knežević.

U današnje vrijeme postoji jako puno znanja i savjeta o prehrani tako da se ponekad čini kao da ne znamo odakle da krenemo, jedni savjetuju jedno, drugi nešto drugo, i čini se komplicirano preći na taj zdravi način prehrane, što ti preporučaš kako se početi zdravo hraniti?

Stvarno danas postoji jako puno informacija što je to zdrava prehrana, koje su to super namirnice i ostalo pa se onda ljudima čini da je to vrlo komplicirano, skupo, kompleksno i većina ljudi onda ide na različite dijete, izbacuju velike skupine namirnica, jer misle da će tako najlakše doći do nekih rezultata. Zdrava prehrana je u biti vrlo jednostavna, treba birati namirnice koje možemo nabaviti od lokalnih proizvođača, jer sve što se transportira s velike udaljenosti brodovima kojekakvim, to naravno ne može imati istu nutritivnu vrijednost kao nešto što je domaće i pogotovo ono što se može u svom dvorištu uzgojiti. Bitno je konzumirati što manje industrijskih proizvoda, sve što je u kutiji, ima barkod, praktički nije hrana, to je nešto nalik hrani kako je Jamie Oliver rekao. Treba birati lokalno, svježe, nezapakirano, što više voća i povrća tako da nije to toliko komplicirano.

Što se tiče tog ‘lokalnog’ je li to dostupno kod nas u Našicama i je li ostvarivo voditi taj ‘zdravi način prehrane’?

Mislim da je. Nama svi ti neki trendovi sad nalažu ‘kupuj chia sjemenke’, ‘kupuj kvinoju, kokosovo ulje’, a u biti to ništa nije toliko potrebno našoj prehrani. Mi tu imamo neke lokalne namirnice koje su se duže uzgajale, recimo lan je sasvim ok, ne moraju biti chia sjemenke uvijek i može se nabaviti. Neke stvari je možda malo teže nabaviti, teže je doći do ekoloških proizvođača, jer je ovdje na tržnici ipak više zastupljen onaj konvencionalni uzgoj, ali mislim da ide sve bolje i bolje i nadam se da će biti uskoro ovdje i ekološka tržnica organizirana tako da bude lakše doć do takvih proizvoda.

Javljaju li ti se često ljudi da im napraviš plan prehrane i s kakvim ti se problemima javljaju?

Najčešće je to još uvijek mršavljenje i najčešće su to žene i to većinom kada krene sezona ili jesen ili poslije nove godine tu se najčešće traže planovi prehrane za mršavljenje, ali imam recimo i trudnice koje se žele zdravije hraniti, osobe koje se žele osjećati bolje s više energije.

Što ti misliš o dijetama, je li to dobro ili loše s nutricionističkog gledišta?

Općenito riječ dijeta baš i ne volim zato jer obično znači neko uskraćivanje i gladovanje, nekako to povezujem s tim. Mislim da se s nekakvom normalnom, zdravom prehranom koja je balansirana, raznolika, isto može postići mršavljenje i obično tako planove prehrane i radim. Ništa se ne izbacuje, bitno da je nutritivna vrijednost hrane velika, da se sve potrebe organizma zadovolje tako da nisam za dijete nego za nekakvu uravnoteženu prehranu.

Rekla si da je tebi malo teže osmisliti takav jedan plan prehrane, ali da je on jednostavan kad ga ljudi dobiju?

Je, zato jer obično nutricionisti rade u tim programima koji pokazuju i mineralni sastav rane, vitaminski sastav, koliko ima vlakana, antioksidansa, nisu samo makronutrijenti u pitanju i onda to morate kao tetris slagati, jel ima dovoljno vitamina A, vitamina C, željeza, kalcija, kalija i ostalo tako da treba vremena da se složi jedan kvalitetan jelovnik.

Prema nutricionistima postoji 5 skupina hrane?

Imamo makronutrijente i mikronutrijente. Makronutrijenti su ugljikohidrati, tjestenina, škrob, brašno. Imamo proteine koje možemo dobiti ili iz mesa, mliječnih proizvoda, orašastih plodova, grahorica, mahunarki. Imamo masti koje naravno opet dobivamo iz mesa, ulja – ono što mi koristimo suncokretovo ili obično jestivo ulje. Imamo mikronutrijente, to su vitamini i minerali, ali između ostalog imamo i neka vlakna što su antioksidansi, neke tvari koje nam pomažu da se organizam bolje rješava toksina.

Preporučuje se i da bi ljudi trebali jesti 5 porcija voća dnevno, je li to točno?

Zato što vi kada kažete porcija zamišljate ‘tanjur pun banana’, a u biti porcija voća je recimo pola šalice šumskog voća, jedna banana je jedna porcija. Mislim da je puno važnije povrće nego voće, jer povrće ne sadrži toliko šećera, naravno to je dobar šećer, jer voće ne sadrži samo to nego i minerale, vitamine i vlakna, ali prvenstveno bi trebala biti neka osnova prehrane povrće.

Koliko je važno planiranje obroka unaprijed, recimo večer prije za doručak i slično, kod zdravog načina prehrane?

Zavisi o tome kako ljudi imaju organiziran svoj život. Iskreno, ja ne planiram unaprijed, jer većinu namirnica imam kod kuće uvijek. Gledam da imam svježe voće i povrće, onda na temelju toga što imam svježe u hladnjaku tako onda napravim doručak, ručak i sve, ali mislim da ljudi koji rade si moraju organizirati pogotovo ako netko radi u smjenama. Morate si isplanirati nešto što ćete ponijeti na posao, jer naravno čim dođe do gladovanja onda bi pojeli sve ili dođete kući i onda prvo što izvadite iz hladnjaka ili ćete prvo otvorit čokoladu. Bolje je kad se planira i organizira neki jelovnik, jer onda ne dolazi do tog prejedanja i unošenja bezvrijedne hrane.

Što se tiče rafiniranih i nerafiniranih/dobrih i loših žitarica o čemu se tu radi?

Rafinirane i nerafinirane su u biti ulja. Rafinirano ulje je ovo suncokretovo i ako uzmete hladno prešano suncokretovo ulje i usporedite s tim jestivim uljem, klasičnim koje se kupuje u trgovačkim centrima, vidjet ćete po boji, mirisu i okusu da je u potpunosti drugačije. Mi unosimo previše tog običnog, rafiniranog ulja zato što je ono puno omega-6 masnih kiselina, a premalo unosimo omega-3 masnih kiselina koja se većinom nalaze u ribi. Onda taj omjer radi upalne procese u tijelu i onda zbog toga dolazi do nekih bolesti. Zbog toga bi trebao biti manji unos tih rafiniranih ulja i veći unos ribe i morskih plodova kako bi to bilo u ravnoteži.

Postoje i ulja poput kokosovog ili maslinovog koja se mogu koristiti kao zamjenska, je li to bolja opcija?

Definitivno što se tiče ulja ja uvijek biram naše domaće maslinovo ulje s mora, to mislim da je najbolja opcija za sve. Poslije toga za salate se može koristiti hladno prešana ulja recimo suncokret, lan, bučino ulje je isto tako odlično. Kokosovo ulje je isto u redu samo što je bitna raznolikost i bitno je ne pretjerivati, jer kokosovo ulje je puno zasićenih masnih kiselina koje znamo da začepljuju naš krvožilni sustav. Ima tu i dobrih stvari naravno, ali sve je stvar u umjerenosti, znači ne možete svaki dan ‘krkati’ kokosovo ulje u svaki obrok, jer to nije dobro.

Što je najvažnije u zdravoj prehrani kod djece?

Kod njih je najbitnije bez štapića, bez grickalica kojekakvih i slatkiša, jer ih se navikava na taj umjetni okus i sva ta hrana ima pojačivače okusa, aditive na koje djeca mogu reagirati. Najbitnije kod njih je veliki unos voća i povrća, jer njihove potrebe su puno veće nego naše da bi se normalno razvijali i kod njih je jako bitno koristiti kvalitetno ulje, čak i suplementirati recimo omegu-3 zato što njihov mozak i živčani sustav se s uljima izgrađuje, to im je jako bitno. Ono kad vidimo da u vrtićima i ujutro dobivaju obična peciva punjena s jako puno glutena i te obične bijele pšenice i šećera, naravno da su onda hiperaktivni, jer je to jednostavno previše energije, a nutritivna vrijednost je nikakva. Njima bi definitivno trebalo odmah ujutro dati ulje da njihovi mozgići mogu raditi.

Što se tiče osoba koje ne podnose gluten ili neku drugu namirnicu smišljaš li plan prehrane i za njih i što misliš o vegetarijanskoj prehrani posebice kod djece?

Iskreno, ja nekako mislim da organizam (pogotovo kod djece), dok god mi ne nametnemo neke svoje prehrambene navike, sam zna odabrati šta mu paše u tom trenutku, a šta ne. Ja mislim da su svi roditelji svjesni da djeca imaju takve faze u prehrani da je čak i moje dijete bilo u jednoj fazi da je jela samo kruh i meso i ništa drugo, jednostavno ne možeš natjerati, ali ne treba odustajati, uvijek se treba nuditi voće i povrće i sve ostalo. Što se tiče glutena to moraju doktori utvrditi ako postoji neka intolerancija ili celijakija, a što se tiče vegetarijanske ja znam neku djecu od prijatelja da jednostavno odbijaju meso jesti. Treba samo paziti da je krv u redu, treba nalaz raditi kod doktora, konzultirati se. Možda onda s vremenom počnu jesti, možda ne, ali mislim da sve dok se ne remeti zdravlje djeteta da uopće nije problem.

Osim prehrane u održavanju zdravlja bitno je i kretanje i vježbanje, a ti kao voditeljica fitnessa također znaš dosta o tome. Koliko dugo se baviš time?

Pa baš da vodim treninge 11 godina, a sa sportom se bavim doslovno otkako sam mogla hodati. Nekako je tata uvijek forsirao škola i sport kod mene i kod brata i uvijek smo morali izabrati neki sport koji ćemo trenirati. Jednako smo bili u kazni i ako nismo bili dobri u školi i ako bi markirali s treninga.

S čime si se sve bavila, u Osijeku si prije imala i svoj klub?

Trenirala sam kao dijete svašta, i odbojku, ples i atletiku jedno vrijeme, trčanje.. Imala sam plesni studio u Osijeku koji su sad moje prijateljice preuzele i sad sam u Našicama otvorila dvoranu za grupne fitnesse tako da se sad time bavim.

Mi u emisiji u prilogu Koracima prema zdravlju svaki tjedan najavljujemo aktivnosti udruga između ostalog i tvoje treninge “Be Fit by Vanja” sad se malo nešto promijenilo, novi prostor, dvorana, kako to ide?

Sada smo “Tribe” kao pleme, kao jedna zajednica, jer nije sve stvar samo doć odvježbat i otići kući. Mi se stvarno družimo, podupiremo jedni druge i stvarno želim napravit neko sigurno mjesto za sve naše članove. Ide odlično, imamo tri programa, sada imamo i treninge za klince tako da sam jako sretna zbog toga što klinci do šest godina mogu trenirati nešto tako da sam baš sretna sa svime kako je krenulo.

Što misliš koliko je važno da ljudi vježbaju, djeca i odrasli?

Jako je bitno. Ne samo zbog reguliranja neke težine nego se vježbanjem potiče proizvodnja hormona sreće, endorfina i serotonina, znači odmah smo zadovoljniji sa sobom, odmah smo sretniji. Bitno je naravno i zbog zdravlja općenito, ali i zbog druženja i te neke socijalne kohezije.

Kakva je onda ekipa u “Tribeu” – plemenu i vidiš li napredak kod njih?

Naravno da vidim. Uvijek sam sretna kad vidim da neki članovi mogu nešto novo napraviti ili ako mogu duže izdržati u planku ili ako mogu veću girju uzeti, naravno to je veliko, ali više od svega kad vidim da je netko baš sretan i zadovoljan i da dođe možda umoran i pod stresom i neraspoložen na treninge, a poslije bude sve super, sretan odlazi kući, to mi je najbolja stvar, nagrada za sve.

Kakve vrste vježbi radite na treninzima?

Većinom radim funkcionalne treninge zato jer uključuju najveći broj mišića i bitno mi je ne samo da ljudi mogu veliku kilažu podignuti nego i da imaju zdravu kralježnicu, da im je postura dobra, da neke normalne životne stvari koje trebaju recimo kutiju prenijeti da ne riskiraju ozljedu leđa i naravno fleksibilnost, mobilnost, sve što nam je bitno za svakodnevni život da možemo bez problema obavljati.

Koliko trenutno ima članova u “Tribeu” i kako ti se ljudi mogu javiti ako se žele upisati, ima li još mjesta?

Ima još mjesta, trenutno nas ima oko 95, svaki dan se javljaju novi članovi tako da je teško i pohvatati konačan broj. Mogu se javiti na Facebook stranicu Tribe, na email tribe.našice@gmail.com ili meni na broj telefona 0977255015.

Kada se održavaju treninzi?

Svaki dan imamo treninge. Od ponedjeljka do četvrtka su 19 i od 20 sati grupe, djeca su ponedjeljkom i četvrtkom od 16,30 sati. Petak i subotu smo ostavili za neke radionice, open classove, druženja i ostalo, ali to uvijek bude najavljeno recimo utorak, srijedu šta će se događati taj vikend.

Kako si zadovoljna novom dvoranom?

Jako, prostor je zaista predivan. Velik je, na 220 kvadrata smo, imamo sve te različite trenažere i ostalo i lijep je pogled tako da sam baš jako sretna što sam uspjela doć do tog prostora.

Planiraš li još dalje širiti posao, možda još nekoga zaposliti?

Opseg posla će se još povećavati, tek smo krenuli i već imamo dosta članova, ja tu želim i nove programe uvoditi, jer mi je žao da grad poput Našica nema neke nove trendove koji se pojavljuju u svijetu i u Hrvatskoj i jako mi je drago što napokon imamo normalnu dvoranu. Svakako bih voljela i da netko može preuzeti dio posla i da se mogu nove osobe zaposliti i novi programi tako da definitivno razmišljam o tome.

Osim svega toga baviš se još i trčanjem, sudjelovala si i na nekim maratonima pa kako to sve stižeš?

Počela sam se baviti trčanjem prije godinu i pol dana. Trčanje mi je nekako uvijek bilo super i svaki put kad bi bila neka utrka uvijek sam si mislila ‘joj mogla bih i ja ponovno trčati’, jer posebna je to atmosfera među trkačima kada krene utrka i tako sam se prijavila na maraton u Beču prošle godine i istrčala sam ga. Poslije toga sam istrčala još dva maratona, u Berlinu i u Ljubljani. U Berlinu je jedan od velikih šest maratona između ostalog još je tu Tokio, London, New York i Boston i namjeravam istrčati svih šest, ali nije lako upasti, jer se mora ić na lutriju i na vrijeme upasti. Trčanje je meni stvarno odlično opuštanje od stresa i volim ići na utrke malo tamo među ljude u odličnu atmosferu.

Imaš li neke želje za rezultatima ili trčiš više rekreativno?

Rekreativno, nisam ja sportaš profesionalni da lovim neki rezultat, naravno trkači vole sami sa sobom se natjecati pa taj ‘personal best’ svaki put novi uhvatiti, ali mi nije to cilj svega. Cilj mi je to druženje i zdravlje i što stvarno ove zime smo svuda po Našicama trčali, po šumama pa kad otkriješ neki novi put, završiš u nekom selu za koje nisi ni znao da postoji, to mi je super.

 

Tekst: Katarina Bosak/Foto: Tomislav Šilovinac

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest