Intervju s magistrom logopedije Katarinom Minarik

 

U emisiji Život i zdravlje razgovarali smo s magistrom logopedije Katarinom Minarik koja je u našem gradu otvorila Logopedski kabinet.

Kabinet se zove LO3GO, ima li to neko posebno značenje?

Kabinet je službeno otvorio svoja vrata 3. svibnja, a često me pitaju za naziv. Naziv je LO3GO [Lotrigo], a ne Lo-Tri-Go. Radi se o tri vrste poremećaja koje počinju slovom G, a to su poremećaji govora, glasa i gutanja čijom patologijom se također bave logopedi.

Čime se još bave logopedi?

Logopedi se bave zaista širokim rasponom poremećaja: svim teškoćama i poremećajima vezanim uz komunikaciju, jezično razumijevanje i produkciju, izgovor pojedinih glasova hrvatskog jezika, tečnosti govora kao što su mucanje i brzopletost, oštećenja sluha, poremećajima čitanja i pisanja, poremećajima glasa i gutanja.

Ti si završila Fakultet za logopeda?

Završila sam Studij logopedije 2017. godine pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Studij traje pet godina. Trenutno je još uvijek po sistemu 3+2 godine, prvostupnik i magistar, ali se radi na tome da bude čisto 5 godina, direktno za magisterij.

Na studij se upisuje malen broj studenata, koje kvalitete treba imati osoba da bi to uspjela?

Na studij logopedije se od akademske godine 2011./2012. prima 50-ak studenata što je zapravo i dalje vrlo mala brojka s obzirom na to da se studij izvodi jedino u Zagrebu. Što se tiče samog upisa, gledaju se ocjene iz srednje škole, matura, ali obavlja se i razgovor. Osoba mora biti komunikativna, ne smije imati nikakve govorne teškoće koje bi spriječile kvalitetan rad s ljudima. Morate biti strpljivi, morate znati raditi s ljudima i prilagođavati svoje terapijske postupke.

Gdje sve mogu raditi logopedi?

Logopedi mogu raditi u različitim ustanovama: socijalnog, obrazovnog i zdravstvenog tipa te u privatnom sektoru. To su vrtići, škole, ustanove za socijalnu skrb, ustanove koje brinu o starima i nemoćnima, razne udruge, domovi zdravlja, poliklinikama i bolnicama i to na odjelima pedijatrije, psihijatrije, neurologije i fonijatrije.

S obzirom na to da je to vrlo traženo zanimanje, kako to da si se ti ipak odlučila na pokretanje vlastitog posla i jesi li prije imala već nekih ponuda za posao?

Imala sam nekoliko ponuda za posao, neko vrijeme sam radila i u sustavu zdravstva no onda sam se svojom voljom malo odlučila otići izvan Hrvatske i naučiti nešto novo. Čak sam razmišljala okušati se u poslu i u dalekoj Australiji, međutim splet okolnosti i nekakav predosjećaj me naveo da ipak ljudima u ovoj sredini pružim ove usluge koje su neizmjerno tražene.

Kakve sve usluge nudiš?

Ovdje nudim usluge logopedske dijagnostike, logopedske terapije i savjetovanja za djecu i odrasle.

Imaš li već puno klijenata?

Kao što sam već spomenula, s obzirom na široki raspon poremećaja kojima se bavimo, već sada imam dosta klijenata, što je i bilo za očekivati s obzirom na to da na ovom području nedostaje logopeda, a pogotovo ih nema u privatnom sektoru.

Kako otprilike izgledaju vježbe koje radiš s klijentima?

Jako je teško sada izabrati i opisati jednu vrstu terapije. Većina ljudi smatra logopede onima koji čitav dan govore djeci: “Hajde reci rrr!”, ali to je jedan jako mali segment onoga čime se mi svakodnevno bavimo. Terapijski postupci se moraju prilagođavati svakome individualno s obzirom na starosnu dob, motivaciju, neke njihove jake i slabe strane.

Koliko dugo netko treba dolaziti kod tebe na vježbe kako bi riješio svoj problem, postoji li tu nekakav prosjek ili je to opet individualno?

Također nema pravila. Može se reći da postoje nekakve smjernice, recimo ako ćemo govoriti konkretno o poremećajima izgovora koliko je potrebno dolazaka za ispraviti određenu teškoću, ali generalno moram priznati da nema pravila, jer svaka teškoća, svako dijete, svaka osoba na drugačiji način teškoću iskazuje, drugačije se nosi s njom tako da je to jako teško za odrediti, ali uvijek je nabolje dolaziti barem dva puta tjedno, za neke teškoće i tri puta tjedno. Nekad je potrebna intenzivna terapija, ali uz to su svakodnevne vježbe kod kuće obavezne.

Je li moguće da se govorna mana ili određeni problem vrati nakon nekog vremena?

Naravno da je moguće. Ako osoba nije došla do faze automatizacije određenog izgovora ili bilo čega drugog što se vježba i nije to dugo vježbala moguće je da se vrati.

Dolaze li kod tebe više djeca ili odrasli i je li bolje određeni problem ispravljati odmah kod djece ili je to moguće i u kasnijoj dobi?

Naravno da dolaze i djeca i odrasli, jer se bavimo raznim teškoćama. Logopedi se mogu baviti i potrebama onih najmanjih, na primjer prerano rođene djece koja između ostalog mogu imati i poremećaje hranjenja i gutanja, zatim problemima djece i odraslih koji imaju već ranije navedene teškoće te osobe s neurodegenerativnim bolestima, osobe oboljele od raka grla, osobe koje su pretrpjele traumatska oštećenja mozga, zatim cerebrovaskularne inzulte, operacije tiroidne žlijezde, operacije srca nakon koje je došlo do oštećenja živca rekurensa, a posljedično i lošije kvalitete glasa, odnosno poremećaja koji se naziva disfonija ili čak potpune afonije. Tako da su tu klijenti od najmanje do najstarije dobi. Što se tiče terapijskih postupaka naravno da je bitno što ranije krenuti po uočenim teškoćama, jer nekada stvarno izgubimo ono najbitnije vrijeme za dobiti određene rezultate pogotovo u slučajevima poremećaja komunikacije ili jezičnih poremećaja gdje je zaista bitno da se što prije krene.

Kakvi su ti zasad ciljevi u poslu, planiraš li i dalje razvijati posao?

Ciljeva uvijek imam mnogo, rekla bih nikad previše, ali zasad mi je cilj pokušati pružiti ljudima kvalitetnu logopedsku uslugu koja je na nekakvoj europskoj i svjetskoj razini, implementirati svoja znanja koja sam stekla za vrijeme boravka na studiju u Belgiji i nekih novih stvari koje sam naučila kao promatrač u klinikama i bolnicama u Australiji. Planiram se nastaviti dalje obrazovati, svakodnevno upoznavati nove ljude i zajedno s njima napredovati i pomalo osviještavati ljude o tome tko je logoped i što on zapravo radi.

Jesu li ljudi dovoljno upoznati s radom logopeda i na koji način dolaze do njega kad se susretnu s nekim problemom, šalju li ih njihovi doktori opće medicine ili traže pomoć sami?

Jedno i drugo. Liječnici jesu ti koji bi prvi trebali prepoznati nekakvu teškoću kod djece. Dolaze roditelji i odrasli koji su upućeni baš od liječnika ili specijalista, ali dosta ih dolazi i ovako samoinicijativno po nekom svom osjećaju i možda bi se dalo u tom području još napredovati, osvijestiti ljude, ali i stručnjake o logopedima i o tome što oni rade.

Ako ti se netko želi javiti na koji način to može učiniti?

LO3GO kabinet nalazi se na adresi Sokolska 30 u Našicama. Termin je moguće zakazati putem Facebook stranice ili e-mailom info@lo3go.hr te pozivom na broj 0916010000.

 

Tekst: Katarina Bosak/Foto: LO3GO

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest