U 156. emisiji Život i zdravlje razgovarali smo i s magistrom kineziologije Stjepanom Ostroškim. Intervju prenosimo u nastavku:
Ideja je bila kad smo se čuli za ovu emisiju da zapravo uđemo malo dublje u problem sve češće pojave kroničnih bolova ne samo kod starije populacije nego i kod sve mlađe i mlađe populacije i koliko sa sobom zapravo pristup koji se temelji, do danas hajmo tako reći, na mjerljivoj medicini, mjerljivoj fizioterapiji, otklanja te bolove polovično, odnosno otklanja na neke kratkoročne staze, ali u pravilu donosi onda kasnije sve više i više problema i sve više i više tegoba i ljudi se onda nađu u jednom informacijskom vakuumu, području gdje im se dovoljno ne objasni zašto je došlo do kroničnih bolova već se tretira samo posljedica. Danas u medicini, enigma broj jedan i općenito u fizioterapiji pa i u mojoj struci generalno kineziologiji i kinezioterapiji je pojava bolova u leđima. Nema zapravo više nekog kog ne bole leđa, da li je to donji dio leđa, dakle lumbalni, da li je to torakalni, prsni dio, vratni dio, problemi s ramenima i vratovima i onda se to tretira krivo kroz neke struje udarne, valove. Strojevi pokušavaju nadomjestiti nedostatak osjeta odnosno boli u tim područjima tijela bez da se bave edukacijom čovjeka o tome zašto je došlo do pojave boli, do samoga uzroka koji nije tako jednostavan. Razlika između akutne i kronične boli je jasna. Akutna bol ako sad slučajno ideš van kroz vrata i lupiš se laktom od štok od vrata, znaš točno od čega te boli taj lakat. Ako se voziš na biciklu, padneš, razdereš koljena, osjetiš bol na tom dijelu i ne trebaš previše razmišljati zbog čega je došlo do pojave te akutne boli. Ona isto ima svrhu edukacije, ukoliko ne želiš da te ponovno boli koljeno, ukoliko ne želiš ponovno osjetiti bol u laktu, nećeš radit to, odnosno pripazit ćeš sljedeći put da ne lupiš laktom od štok vrata, da ne padneš s bicikla i to je ono što djeca u prvoj fazi svog razvoja jako dobro uče. Dakle da moraju smanjit brzinu, da moraju smanjit neprimjereno djelovanje, da moraju imati više koncentracije u tome što rade i tako se s vremenom nauče da gravitacija sve jednako privlači dolje i da to zna bit dosta bolno. Pojava kronične boli uvijek nastaje kod ignoriranja nekih signala koji dolaze iz tijela. Polako boli koljeno pa ignoriramo, ne znamo zašto to dolazi. Postoje ambulante na skoro svakom koraku, ljekarne da ne pričam, postoje analgetici, uzme se to, dakle otkloni se trenutna reakcija i signal koji tijelo šalje gore prema svjesnom dijelu uma gdje se sve skupa obrađuje i trenutno ne osjetimo tu bol, idemo dalje. Dakle uopće nemamo pojma zašto je došlo do toga, a tijelo uvijek smišlja, možemo to tako reći, sve bolje i bolje načine da se pažnja obrati na sebe i da ti bolovi postaju sve jači pa onda dolazi i do razno raznih okoštavanja. Dakle, prvo treba čovjeka usmjerit u to, educirat ga određenim informacijama. Prvo ide informiranje zašto dolazi do boli, gdje on treba to prihvatit sve jasnije kroz određene vježbe koje koristim u svojim programima, shvatit kakvo je osjećanje tijela, zašto je tako, i onda to vodi u reedukaciju. U reedukaciju neuromuskularnog sistema koji je zapravo odgovoran za sve procese u našem tijelu i to je uvijek dvosmjerna komunikacija, mišić, svijesni dio uma. Tu konekciju ne možemo prekinit iako možemo ignorirat. Dakle određeni period mi možemo ignorirat to što tijelo šalje gore, ali uvijek ide dvosmjerno.
Mislite li da onda do pojave tih kroničnih bolova najviše dolazi do ignoriranja i kad kažete da se oni sve češće pojavljuju kod ljudi, mislite li da je to zbog današnjeg načina života, većinom sjedilačkog?
Definitivno da ima taj sjedilački način utjecaja na to, jer više nego ikad u ljudskoj evoluciji mi sjedimo, ali sjedenje kao sjedenje je prirodna ljudska potreba, dakle nam nikakvih problema i nema šanse da dođe do bolova unutar tijela ukoliko mi sjedimo i odmaramo. Zato je sjedenje i izmišljeno, ta potreba, ali ukoliko sjedimo i radimo tad dolazi do problema. Zato što evolucijom, ne možemo to promatrat kroz zadnjih 20, 30, 50 pa čak niti 100 godina, nego se vratit daleko, daleko u prošlost kad smo sve što smo radili, radili stojeći. Sve što smo radili koristili smo uglavnom dominantno svoje mišiće, a ne toliko svoj um. Vi danas možete ostvarivat prihode za život, materijalne potrebe, da sjedite i da se uopće ne ustanete sa stolice 24 sata dnevno. Dakle, klikate po mišu i ostvarujete milijune profita na svom računu. Nekad prije čovjek da bi ostao živ, da bi preživio, da bi osigurao egzistenciju sebi i svojoj porodici morao je radit. Morao je upotrebljavat mišiće i kretao se i to je zapravo izazvalo u ljudskom tijelu refleks zelenog svijetla koji nas je i podigao na dvije noge, ojačao gluteus. Kad gledate nas i dominantno primate, dakle majmune koji su još uvijek ostali na kretanju na četiri noge, razlika su zapravo ti gluteusi, koji su kod nas puno jači nego kod primata i građa zdjelice koja je kod nas skroz drugačija nego kod primata i onda se u ljudskom tijelu aktivira refleks koji se zove zeleni refleks. Dakle, aktiviraju se mišići svi, cijelog stražnjeg lanca, od zatiljka do petne kosti. Pale se i ti mišići se grče da bi bili ispravni i da bi se mogli kretat prema naprijed. Stvara pokretačku energiju. Trebamo radom doć do svojih potreba i onda danas kad sjedimo, dakle kod sjedenja totalno treba doć do suprotnog refleksa. Nama bi leđa trebala bit opuštena, stražnjica bi trebala bit opuštena, mišići stražnje strane, natkoljenice lista, ahilove tetive, pete, a s prednje strane bi lagano trebali bit aktivirani. Trbuh nešto malo aktiviran, ništa previše, jer sjedimo, i što se događa, odgovornost koju imamo prema tom što radimo u tom kompjuteru ili radimo u banci ili ste odvjetnik sjedite s klijentom licem u lice i automatski se evolucijski aktiviraju mišići stražnjega lanca, dakle pali se zeleni refleks, i taj refleks ostaje upaljen i dovodi u nepovoljnu poziciju prvo mišiće stražnje strane zdjelice. Onda mišiće lumbalnog dijela leđa, onda torakalnog i uvijek puca tamo gdje je najslabije, dakle to je problem.
Koje vježbe vi onda preporučate da se olakša ta bol?
Prvo edukacijom, ovo je samo jedan od primjera zašto dolazi do bolova, i onda osvještavanjem tih mišića kroz određene vježbe. Dakle, nije to sad da ću ja ispričati vježbu napravit to i to, čovjek treba dobiti kontrolu nad tim zelenim refleksom, osjetit koliko ima zapravo napete mišiće i onda ih polako sa svjesnom vježbom opuštat, kontrolirat, i sve više osjećat koliko nepotrebno se ti mišići pale dok ne bi trebali. Dakle, dok sjedimo i dok smo budni, dok smo svjesni sve više i više ih opuštat. To je jedan od pristupa koji koristim u svom radu, odnosno poučavanju klijenata.
Radiš s klijentima individualno i grupno? Koliko često ti se ljudi javljaju samo zbog vježbanja, a koliko često zbog bolova?
Nažalost sve više se javljaju zbog bolova, jer i oni koji već sudjeluju u nekom organiziranom grupnom programu vježbanja ili individualnom nema da nisu prošli kroz neke faze bolova i onda se uvijek kaže pa nije ti dovoljno jak taj i taj mišić moraš ga jačat. To je ono primarno što radi kineziologija i što radi fizioterapija ili recimo idete kod masera na masiranje, masira vam leđa koja su bolna i tvrda i onda vam kaže nemaš dovoljno jaka leđa, ma kako nema dovoljno jaka leđa kad masiraš mišiće koji su napeti. Uvijek je reakcija toga ukoliko nešto stisnete, neki mišić, on je napet, on je jak, dakle nema potrebe da se jačaju leđa ukoliko ih ti masiraš i opuštaš tom klijentu nego je problem nešto dalje – zašto ti mišići ostaju kronično napeti. Morate isto tako čovjeka gledati kao cjelinu. Imamo kralježnicu kao samostojeću strukturu i koja nema šanse da se deformira ukoliko mišići oko te kralježnice nisu prenapeti, ukoliko tu kralježnicu ne izvijaju u lordotično držanje, prejako uvinuće lumbalnog dijela kralježnice, koja po svojoj prirodi mora bit malo zaobljena, malo udubljena, ali opet ne prejako; ili vode u kifotično držanje, preveliko povlačenje kralježnice u jedan luk prema naprijed i tu dolazi do grčenja mišića unutar trbuha i prsa i sve više pojave skoliotičnog držanja. Kralježnica gubi svoju funkciju i na jednoj se strani takoreći izvija.
A je li vam se promijenilo mišljenje otkad radite s klijentima što se tiče razlike između teorije i prakse, jeste li nešto i naučili?
Definitivno. Svaki dan je učenje. Da nije tako onda općenito taj cijeli proces nema smisla, nema nikoga tko sve zna i tko može reć ja sad sve znam i to je to i držat ću se toga, jer puno toga treba uzimat u obzir što današnji čovjek prolazi, koliko se tempo, način i brzina života drastično promijenila, u 50, a u zadnjih 10 godina da ne pričam gdje je ta ekspanzija nenormalna. Svi živimo prebrzo, nitko nema vremena za ništa, a opet tehnologija sve više napreduje, koja nam je trebala omogućit upravo suprotno. Trebala je zamijenit ljudski rad, da imamo sve više vremena za sebe, no vidite da je to skroz izgubilo svoju primarnu namjenu, jer čovjek je izmislio prvo parni stroj da bi si olakšao stvari, da bi dolazio do više sredstava, lakše do sredstava za život i da bi si uštedio vrijeme. Druga industrijska revolucija opet, pojava nafte ista stvar, i sad se nalazimo u toj trećoj industrijskoj revoluciji koja je sve to jako ubrzala. Imamo energije napretek i možemo je i napretek koristiti, ali opet ima sve svoje granice i danas je krivi pristup do toga i do vježbanja, pogotovo do rekreativnog vježbanja gdje je jedini cilj da potrošimo prenagomilane kalorije. Idemo u preveliku potrošnju, želimo treningom potrošiti 100, 200, 300, 500, 1000 kalorija, nebitno koliko, jer ih imamo previše, a evolucijski ljudsko tijelo nije stvoreno za to. Mi smo živjeli u gladi i zapravo u deficitu te energije cijelu svoju evoluciju do zadnjih 50 godina i to je jedan od glavnih problema danas pretilih osoba, gojaznih osoba i ono što možete vidjet svaki dan ukoliko izađete na ulicu, sve više gojazne i pretile djece, više nego ikad u povijesti. Jedan podatak koji možda treba malo zabrinut općenito i podići razinu svijesti roditelja, djece i edukatora koji rade s njima, da smo po tom broju pretilih i gojaznih prestigli Sjedinjene Američke Države. Uvijek postoji riješenje, za svaki problem postoji riješenje, ali svaki čovjek treba sam promislit da li to riješenje ima smisla ili uopće nema smisla, dakle ako nešto nema smisla, vidite da ne drži vodu pa nećete to radit, probat ćete nešto drugo, tako je uvijek, dakle ako vidite da nešto ne funkcionira idem dalje. Majstor koji mi ne može otklonit štetu na mom autu idem kod drugoga.
Pa evo ti si jedan od tih majstora u vježbanju, kako ti se ljudi mogu javiti ukoliko žele vježbati ili imaju neke bolove?
Prvenstveno svi ljudi koji imaju neke bolove, sve više ljudi koji mi se jave, uglavnom je to u zadnje vrijeme tako da se jave sa: “Ja bi vježbao, rekao mi je doktor da trebam vježbati, imam problema s tim i tim..” Onda krećemo s tim da mu objasnim da nije dobro ukoliko ima bolove da krene vježbat, jer idemo prvo počistit to što imaš, dakle uklonit te bolove pa onda lagano dalje se možeš priključit programu vježbanja i odabrati što je najbolje za tebe. Moja je funkcija više kao učitelja, a manje kao trenera. Nešto naučit istrenirati možete vrlo lako, ali za naučit treba puno više vremena i puno više pažnje i energije usmjereno u to što radite, bilo šta što učite, uvijek je tako. Dakle istrenirat se može, ali opet treniranje sa sobom nosi preveliku potrošnju energije i gdje vam fokus može biti nešto drugo i onda je uvijek put taj, dakle, javite se, kažete koje probleme imate, ja vam kažem da li postoji riješenje za to i koji je proces, što vas sve čeka na putu do olakšanja prvenstveno boli, i koliko će vremena trebat da tu bol otklonite, a uvijek je to neka faza od dvije-tri godine i onda to zvuči Fu!Pa ja nemam dvije-tri godine da otkonim svoje bolove! Da, ali ćeš imat za dva mjeseca puno manjih bolova, bit će ti puno lakše, kao da si sa leđa skinuo teret od deset kila. Osjećat ćeš se puno lakše i onda ćeš vidjet da to funkcionira, i onda možemo krenit dalje. Postoji web stranica mog kluba, www.dsrv-viking.hr, gdje pod poglavljem AEQ metoda, učitelj sam te metode koja olakšava pristup prema olakšavanju boli, možete ostavit svoj upitnik, odnosno svoj problem, poslati na mail, i u kratkom vremenu ću vam odgovorit kad je slobodni termin da se javite i da li postoji mogućnost otklanjanja vašeg problema.
