HomeVijestiIntervju s Gordanom Umiljanović prvostupnicom fizioterapije, neurorazvojnom terapeutkinjom za djecu, bobat terapeutkinjom...

Intervju s Gordanom Umiljanović prvostupnicom fizioterapije, neurorazvojnom terapeutkinjom za djecu, bobat terapeutkinjom i vojta terapeutkinjom

 

U 155. emisiji Život i zdravlje u našem programu razgovarali smo i s Gordanom Umiljanović prvostupnicom fizioterapije, neurorazvojnom terapeutkinjom za djecu, bobat terapeutkinjom i vojta terapeutkinjom. U nastavku prenosimo razgovor:

Možete li nam za početak objasniti čime se sve bavite?

Završila sam edukaciju za bobat terapeuta. To je poseban oblik koncepta koji se primjenjuje kod djece koja imaju cerebralnu paralizu ili neka druga neurološka stanja. Kroz igru stimuliram pokret, odnosno igrajući se facilitiram taj pokret i utječem na tonus, napetost mišića, stvaram obrasce kretanja i utječem na kognitivni razvoj. Ujedno sam i vojta terapeut u edukaciji, nadam se da ću uskoro uspješno završiti tu edukaciju. Za one koji ne znaju, vojta terapija je terapija kod koje u točno određenim položajima, imamo položaj na leđima, boku i potrbušni položaj, pritiscima na točno određena mjesta, ta mjesta zovemo zone podražaja i imamo ih ukupno deset, izazivamo aktivaciju mišića u cijelom tijelu i tu je vrlo važna edukacija roditelja koju oni trebaju svladati i trebaju je svakodnevno provoditi 3-4 puta dnevno.

Gdje ste se vi školovali za ta zanimanja?

U Zagrebu, u Klaićevoj bolnici i na Goljaku.

Radite i vježbe za trudnice, imate svoju firmu?
Imam svoj obrt za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod neuroloških, kroničnih i akutnih stanja i neurorazvojnu terapiju djece. Vježbajući s djecom koja imaju neka motorička odstupanja ili neka druga stanja uvidjela sam da postoji potreba za vježbama u trudnoći, to se nije nudilo u Našicama, je jednom davno, ali nije zaživjelo, i onda sam se odlučila otići na edukaciju prenatalno vježbanje da bih mogla vježbati i prilagoditi vježbe svakoj trudnici. Vodila sam vježbe u TIN TIN igraonici. To su male grupe trudnica, 3 do 5 polaznica. Imala sam tri polaznice koje su se uspješno porodile i čestitam im na hrabrosti što su to snažno odradile i hrabro. Dosad se smatralo da u trudnoći ne treba vježbati, da je trudnoća bolest, a da su trudnice pacijentice. No, istraživanja su pokazala da to nije tako, da u trudnoći dolazi do promjena posture.. Dolazi do funkcionalnih ograničenja, tu trudnicama postaje otežano kretanje nekih svakodnevnih aktivnosti tipa ustajanje sa stolice, iz kreveta, saginjanje po neki predmet, obuvanje.

Kako onda izgledaju te vježbe i je li dokazano da one ujedno olakšavaju i porod?

Vježbe su prilagođene svakoj trudnici, ovisno o njihovim potrebama, problemima, o njihovom općem stanju – znači jesu li one vježbale prije trudnoće ili nisu, je li tek ulaze u vježbe, svakom se individualno posvetim. Rađena su mnoga istraživanja koja su dokazala i pokazala da je to stvarno tako i da je stvarno potrebno vježbati.

Što se tiče vježbi za djecu, njih vodite individualno, a ne grupno?

Djecu individualno vježbam zato što je najbolje individualno se posvetiti . Svako dijete ima svoj razvoj, treba vidjeti na čemu raditi i kako.

Kakva su vaša iskustva, olakšavate li vježbama djeci i spominjali ste da je važna i edukacija roditelja, da oni nauče te vježbe?

Ja sam fascinirana tim vježbama zato što ja vidim bebu od mjesec, dva, tri, onda kad ga vidim u parku, kad vidim koliko je to dijete napredovalo, koliko ono može , koliko je motorički sposobno, to je onako nešto predivno. A ima djece koja imaju neka teža oštećenja, odstupanja su im veća, tu treba konstantno raditi, ali uvijek se vidi napredak. Možda to dijete neće prohodati, ali ono će biti bolje intelektualno, moći će pisati, moći će pohađati školu.

Mislite li da su ljudi dovoljno upoznati s tim da je potrebno provoditi te vježbe i kolika je potreba za njima ovdje kod nas?

Ljudi kojima trebam, koji imaju potrebe za takvom neurorazvojnom terapijom, oni znaju za mene i dođu do mene bez problema zato što su upućeni, znači znaju što treba i koga trebaju tražiti, a ostali se nisu susretali s tim i nemaju potrebe jednostavno za takvom vrstom terapije.

Koliko dugo se vi već time bavite?

Ja sam bobat terapeut 4 godine. Sada pohađam vojtu, nadam se da ću ove godine i završiti. Radim s djecom tako, oko 5 godina.

Imate li u planu još neki daljnji nastavak obrazovanja osim vojta terapije?

Pa da, uvijek imam nešto novo u planu i nadam se da ću uskoro to i postići.

 

RELATED ARTICLES
- Advertisment -
Google search engine

Najčitanije

Recent Comments