U 159. Emisiji Život i zdravlje razgovarali smo s magistrom kineziologije i učiteljem AEQ metode disanja Stjepanom Ostroškim. Razgovor pročitajte u nastavku:
Vi ste kroz svoj rad primijetili neke zanimljivosti u disanju i nepravilnosti disanja kod ljudi?
Više-manje svi koji rade u sportu na bilo kojoj razini, da li je to edukacija, podučavanje mladih, da li je to rekreacijski sport ili vrhunski sport, moraju pratiti i vidjeti disanje, iako se vidi, ali još više se osjeti koliko ljudi na koji način diše i tim se zapravo svi bave. Čak i ljudi mogu osjetiti na koji način dišu ako će malo dati pozornosti tome. Disanje je osnovni kemijski proces koji stvara energiju koja nam je neophodno potrebna. Zapravo je kisik još jedina energija koja je besplatna i koja je neophodna za ljudsko tijelo, jer bez hrane bi trebali moći izdržati 40 dana, bez vode možemo izdržati četiri dana, a bez kisika maksimalno četiri minute i nema dalje od toga. Dakle vidite onda kojim redom ide i što je zapravo najpotrebnije za funkcioniranje ljudskog sistema odnosno ljudskog organizma da bi bilo po pravilima kako je. Isto tako ta pojava nepravilnog, prebrzog disanja, prebrze potrebe za novim udahom, razvija sve više metoda koje idu u istraživanje toga, proučavaju disanje, prate nepravilnosti i daju rješenja da se to disanje popravi. Dakle, kod običnih ljudi koji se čak ni ne bave nekom rekreativnom aktivnošću, rekreativaca i sportašima kojima to bude zapravo najjači efekt, jer oni su korisnici najviše tog kisika, najviše imaju potrebu za tim i ukoliko nepravilno, prebrzo dišu tad imaju i nemogućnost toga da izvrše određenu aktivnost u dugotrajnoj mjeri pa čak i u kratkoročnoj mjeri. Brzo se zapušu, gube energiju i moraju stati. Vama kada se nakupi mliječna kiselina unutar mišića, kad poraste pH, to osjećate kao bol. Dakle, bol u mišićima je porast pH u tkivu. E sad, zašto dolazi do pojave Ph u tkivu, zašto dolazi do nakupljanja mliječne kiseline? Ukoliko zapravo nije bila jako intenzivna anaerobna aktivnost i ono čime se bavi recimo AEQ metoda disanje koja je pokupila najbolje od najboljih metoda. Danas dvije najpopularnije metode disanja su Wim Hof metoda i Oxygen Advantage, jedna i druga su slične iako imaju različitosti. AEQ metoda je to spojila u jedno i uz to dodala još i protokol vježbanja, uključivanja mišića u to, jer osnovni mišić za disanje odnosno jedini mišić koji bi ljudi danas trebali koristiti za disanje je dijafragma, ništa više od toga. Ne bi trebali imati pomoć ramena, ne bi trebali imati pomoć prsa. Možete to promatrati, pa i na sebi ako sad stanete pred ogledalo i posvetite si par minuta, koliko podižete ramena kod udaha, koliko se pomiču prsa, a zapravo bi se trebala samo dijafragma iz stijenke spuštati dolje u trbušnu šupljinu. Dijafragma je glatki mišić koji se nalazi između pluća i trbuha, našega želudca, i ona bi se trebala svakim udahom spuštati duboko unutar trbušne šupljine gdje bi se trebao udahnuti, stvoriti kisik i to bi se trebalo podizati gore prema prsima, prsnoj kosti i tu bi se trebao otvarati torakalni koš da napunimo do gore. Kao kad sipamo tekućinu unutar boce koju uvijek punimo od dna prema vrhu, a nikako ne možemo krenut od toga da taj proces ide obrnuto. Onda se kod ljudi koji ne mogu dovoljno dobro spustiti dijafragmu unutar trbušne šupljine kod udaha i kod izdaha ju jednostavno opustiti, da se ona vrati gore i pomaže tom drugom koraku izdaha da izdahnemo do kraja, dogodi to da dišu plitko. Dišu samo u gornji dio pluća, a ne mogu se pluća ni dovoljno raširiti niti se ta dijafragma može dovoljno spustiti. Ono što je najveća zanimljivost, i ono što će i dalje morati proučavati pulmolozi i općenito svi oni koji se bave disanjem, je taj CO2, jer CO2 je bitniji za pravilno i učinkovito disanje nego što je to kisik. Kisika unutar pluća uvijek imamo 21%, dok recimo do prije čak 50 godina količina CO2 je bila između 5-6,5%, danas se ta količina smanjila na 3-4%, to je drastično padanje CO2. Što se recimo dogodi kad ne nekom probiju pluća? Zalijepe se, zatvori se ta rupa da čovjek ne umre. A što se stvara time kad se zatvore pluća? Pa CO2 unutar pluća, jer ako razina CO2 u plućima padne ispod tih 1,8%, čovjek umire. Dakle, onda vidite da nije problem kisika nego je problem CO2. Mi danas imamo premalo CO2 unutar pluća zato što prebrzo dišemo, prebrzo idemo u novi udah, umjesto 3 do 6 udaha u minuti koje bi svi trebali imati za zdravlje, moderni čovjek ima 10 do 12 udaha.
Primjećuješ li ti onda kod svojih klijenata da nepravilno dišu i što im preporučuješ u tom slučaju?
Opet je to individualni rad, jer teško je grupno reći sad dišite tako i tako. Svaki čovjek da može disao bi duboko, ali jednostavno osjeća da ga nešto ograničava, a ograničava ga prvenstveno to da ima prenapete mišiće trbuha i da ima kronično napete mišiće između rebara i prsa. To ga onemogućava da napravi taj duboki udah, da se napuni s kisikom i da ima izdah. Do nove želje za udahom bi trebao proći vremenski period i to možete lagano testirati, dakle koliko vam treba do novoga udaha nakon što ste sve izdahnuli iz pluća koliko imate potrebu za novim udahom. Ta mjera prije, čak i za vrijeme SSSR-a, postoje zapisi da je profesionalni sportaš, onaj koji se smatra olimpijskim kandidatom, morao imati od 60 do 80 sekundi razmak između novog udaha. Danas to nema šanse da itko napravi. Svi oni koji su imali manje od tih 60 nisu mogli ući u olimpijsku reprezentaciju SSSR-a. Slična stvar je bila i s pilotima unutar Ujedinjenog kraljevstva. Postoji zapis da svatko tko nije imao 60 sekundi razmak između novog udaha nije mogao biti pilot.
To se i danas mjeri kod sportaša?
Mjeri se i drastično je koliko je to palo. Ide se u to da je maksimalni neki prag 20 sekundi i to je već forsirano i postoji panična želja za novim udahom koji onda stvori to da morate dva-tri puta naglo udahnut-izdahnut da se to disanje smiri. Treba promatrat i ić u to da je CO2 bitniji za pravilno disanje nego kisik, jer ukoliko imamo dovoljnu količinu CO2 unutar pluća tad se i svaki novi kisik koji ulazi unutar pluća bolje veže na taj CO2 koji onda ulazi u krvne stanice, veže se hemoglobin i ulazi u krvne stanice i dalje se to ide po tkivu. Ako nema tog CO2 dovoljno tad ne možemo ni cijelo tkivo opskrbit s dovoljnom količinom kisika, stvorit tu biološku energiju koja je pokretač.
Koje još probleme može izazvati nepravilno disanje?
Prvenstveno probleme s respiratornim sistemom, pojavu hrkanja, ali se događaju isto tako i problemi s kardiovaskularnim sustavom, a to je vezano jedno na drugo. Jedina dva organa koji rade dok spavate su dijafragma i srce i to je to. Ukoliko je nepravilno funkcioniranje dijafragme to se odražava i na nepravilno funkcioniranje i rad srca pa dolazi do aritmija i sveg onog što nosi sa sobom nepravilni rad srca.
Ti ljude poučavaš pravilnom disanju?
Da, poučavam individualno, ali isto tako imati ću i sklop radionica gdje će ljudi koji se žele upoznati i iskusiti disanje i koliko se zapravo kroz tu radionicu koja traje pet sati može promijeniti ta želja za kisikom i koliko se može promijeniti razdoblje bez novog udaha kad skužite da disanje možete kontrolirat i da se možete ponovno učit disanju i da to nije nesvjesna reakcija nego da itekako može biti svjesna reakcija našega uma i da se može kontrolirati i poboljšati, to su mjerljive brojke. Vi možete od početnih 10 sekundi do novog udaha, u relativno kratkom roku, dva do tri mjeseca, doći do 25-30 sekundi. Jasno da se onda to dalje više ne mijenja tako brzo, nećete doći do 60 sekundi u šest mjeseci, nema šanse. Moći će naučiti i što sa sobom nosi pojava disanja, dakle što se događa kad se dijafragma počne spuštati dolje, na koje receptore sve utječe i što to dalje nosi sa sobom, ali to je sad preširoko da bih išao u objašnjavanje, to je najbolje individualno, jer čovjek mora shvatiti što ga je dovelo do krivog obrasca disanja.
Koje prednosti donosi pravilno disanje?
Prvenstveno se dobije više životne energije, poletniji ste kad bolje dišete, sve ostalo je puno lakše. Shvatite koliko se ne umarate i koliko ne trebate te kemijske energije putem hrane unositi. Dakle, to nosi sa sobom i to da nemate potrebu za ogromnom količinom hrane i te energije koja vam treba da bije dalje pretvorili u biološku energiju. Mijenjanje disanja nosi jako puno benefita sa sobom jer to je osnovna funkcija našega organizma.
Tekst: Katarina Bosak