Više od 10 tisuća zarobljenika – hrvatskih branitelja i civila prošlo je kroz sabirni logor na Veleprometu. Najveći je to srpski koncentracijski logor u Hrvatskoj tijekom agresije JNA i paravojnih srpskih postrojbi na Vukovar 1991.godine. Formiran je u rujnu te godine kao prihvatni centar u dvorištu tvrtke Velepromet gdje su se nalazila skladišta i šest limenih hangara. Logor je bio opasan žicom, a unutar njega su se kretali naoružani čuvari, od vojnika JNA, preko domaćih pripadnika Teritorijalne obrane do četnika iz Srbije. Zatvoren je tek u travnju 1992. Mjesto je to gdje je ubijeno najmanje 700 zatočenika, a mnogi se i danas vode kao nestali.
Po iskazima svjedoka toga vremena, prikupljenima u Hrvatskom društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora, u logoru Velepromet zatočenici su proživljavali stravična iskustva. Nakon pada grada na ovo su mjesto dotjerani branitelji, civili, ranjenici i zatvarani u hangare, po 260-tak u 100 četvornih metara, uključujući žene i djecu. U hangarima nije bilo ničega, ni vode niti toaleta, samo hladan beton. U te su hangare potom ulazili uniformirani ljudi, prozivali i izvodili pojedine, a nakon toga su se čula zapomaganja i pucnjava. Poznato je 48 mučitelja na čelu sa zapovjednikom logora Milovanom Cvjetičaninom. Za prokazivanja, zlostavljanja i pljačkanja Hrvata na Veleprometu pred sudom u Vukovaru je prije 20 godina osuđena Ivanka Savić, a u svojstvu svjedoka pojavio se upravo Cvjetičanin i bizarno predstavio kao „domaćin” objekta na Veleprometu za zaprimanje pomoći, hrane i smještaj civila, od kolovoza do 20. studenog 1991.godine kao pripadnik pričuvnog sastava JNA. Ubojstva, po njegovim riječima, nije vidio. Hrvatsko je pravosuđe za ratni zločin na Veleprometu optužilo 13 osoba, Radivoj Jakovljević, Simo Samardžija i Boro Latinović osuđeni su na 20 godina zatvora, a ostali na kazne od pet do 15 godina zatvora.
Drugo veliko stratište, ali i najmasovnija grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata Ovčara, mjesto je egzekucije najmanje 264 osobe izvedene iz vukovarske bolnice nakon pada Vukovara. Njih 200 pogubili su pripadnici Teritorijalne obrane 20.studenoga ’91. i zakopali u masovnu grobnicu na tom poljoprivrednom dobru. Ekshumirani su 1996.godine, a ostali se vode kao nestali. Najmlađa je žrtva Ovčare imala samo 16 godina, a najstarija 87. Među žrtvama je bila i trudnica. Po izvještaju posebnog izaslanika Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda Tadeusza Mazowieckog iz listopada 1992.godine, tada je i pronađena točna lokacija ove masovne grobnice. Ovčara je bivša svinjogojska farma udaljena pet kilometara od Vukovara koja je neprijateljskoj vojsci poslužila kao koncentracijski logor za zarobljenike iz vukovarske bolnice.
Nakon što su ih neko vrijeme intenzivno maltretirali i tukli, teritorijalci i četnici su zarobljenike odveli do stratišta na Grabovu u nekoliko skupina, strijeljali, pobacali u rovove i zatrpali bagerima. Streljanje je ipak uspjelo preživjeti sedam osoba. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava ovog pokolja zbog srpske okupacije tog područja nije bila moguća pa su snage UNPROFOR-a to mjesto čuvale godinama kako bi se spriječilo uklanjanje dokaza.
Za ratne zločine počinjene na Ovčari osuđena su dvojica oficira JNA i osam pripadnika Teritorijalne obrane Vukovar na zatvorske kazne od pet do 20 godina.
tekst i foto: Marija Molnar / Hrvatski radio Vukovar
