Dvadeset i prvog rujna 1991. godine, u ranim jutarnjim satima, hrvatska zastava zavijorila se na vojarni u Našicama. Združene obrambene snage Zbora narodne garde, policije i Odreda narodne zaštite našičke i susjednih općina, uspjele su nakon tridesetak sati borbi, iz našeg grada zauvijek istjerati tzv. Jugoslavensku narodnu armiju.
Nekoliko dana prije zauzimanja, hrvatska vlast pokušavala je pregovarati o mirnoj predaji Jugo kasarne. U našem radijskom programu pozivali smo jugoslavenske oficire da se predaju, kako ne bi došlo do stradanja civilnog stanovništva i razaranja grada. Pozivi na predaju bili su uzaludni. Dvadesetog rujna, oko 5 sati ujutro, naš radio emitirao je znak opće opasnosti i dane upute stanovništvu o odlasku u skloništa. Ubojiti projektili iz Jugo kasarne gađali su sve vitalne objekte u gradu: spomenike kulture, obiteljske domove, ne štedeći ni našičku bolnicu. Zapaljen je crkveni toranj Župne crkve sv.Antuna Padovanskog i krovište Franjevačkog samostana, oštećen je vodotoranj, benzinska crpka, stari i novi hotel, dvorac grofa Pejačevića i crkva sv. Martina u Martinu, spomenik nulte kategorije. Različitim projektilima srušeni su i pogođeni brojni obiteljski domovi i gospodarski objekti u Gajiću, Šipovcu i Martinu. Pričinjena je ogromna materijalna šteta. Nažalost u ovim borbama poginuli su naši branitelji Branko Glavaš, Slavko Marod i Antun Sertić, kojih se prisjećamo s poštovanjem, tugom, ponosom i zahvalnošću.
Tekst: Ninoslava Pavlus
Foto: Foto Puhanić/dr.Pavao Karlak
