Gospodarski centar Osječko-baranjske županije u Osijeku 12. rujna bio je mjesto susreta kultura, jezika, tradicija i ljudi. Održan je Dan nacionalnih manjina Osječko-baranjske županije, manifestacija koja već svojom idejom pokazuje posebnost prostora u kojem različite nacionalne zajednice ne žive jedne pored drugih, nego jedne s drugima.
Dan nacionalnih manjina zamišljen je kao susret i predstavljanje bogatstva koje jedanaest nacionalnih manjina unosi u društveni i kulturni život Osječko-baranjske županije. Upravo je zato ovogodišnji program objedinio ono što manjinske zajednice najbolje čuvaju i prenose novim generacijama – jezik, pjesmu, ples, običaje, gastronomiju, rukotvorine, tradicijske vještine i pisanu riječ.
Na manifestaciji su se predstavile albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska, mađarska, njemačka, romska, rusinska, slovačka, slovenska i srpska nacionalna manjina.
Posjetitelji su tako mogli čuti različite jezike i pjesme. Vidjeti tradicijske plesove i kola, recitacije, instrumentalne i solo izvedbe te upoznati tradicijske instrumente i druge elemente kulturne baštine. Kulturno-umjetnički program nadopunili su štandovi na kojima su manjine predstavile svoje rukotvorine, publikacije i tradicionalne proizvode.
Poseban dio manifestacije bila je gastronomija. Mirisi različitih nacionalnih kuhinja proširili su se Gospodarskim centrom i pokazali da se kultura ne upoznaje samo slušanjem i gledanjem, nego i – kušanjem. Tradicionalni recepti, slastice i jela postali su još jedan način susreta i razgovora.
Upravo je to i jedna od posebnosti Dana nacionalnih manjina. On ne ostaje samo na pozornici. Nakon pjesme i plesa slijedi susret za štandom, razgovor, upoznavanje, kušanje i druženje. Različite kulture tako postaju bliže i razumljivije.
Uvaženi gosti podržali zajedništvo nacionalnih manjina
Svečanost je okupila brojne predstavnike političkog, diplomatskog, društvenog i kulturnog života.
Nazočnima su se obratili Nj. E. Hana Kováčová, veleposlanica Republike Slovačke u Republici Hrvatskoj, Vladimir Marijanović, generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru, te Róbert Jankovics, saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine.
Domaćin manifestacije bio je Goran Ivanović, zamjenik županice Osječko-baranjske županije i predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Osječko-baranjske županije.
Posebna gošća bila je i dr. sc. Sandra Kralj Vukšić, počasna konzulica Republike Slovačke u Osijeku.
Svečanosti su nazočili i gradonačelnici i načelnici općina, predsjednici gradskih i općinskih vijeća, ravnatelji škola i knjižnica i predstavnici muzeja. Zatim predstavnici Matica slovačkih s područja Osječko-baranjske županije, predstavnici vijeća nacionalnih manjina iz Vukovarsko-srijemske županije, članovi Vijeća slovačke nacionalne manjine OBŽ-a te brojni prijatelji i suradnici manjinskih zajednica.
Program je vodila Ana Kanđera Legčević, predsjednica Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Osječko-baranjske županije i predsjednica Vijeća slovačke nacionalne manjine OBŽ-a.
Posebna priča ovogodišnje manifestacije – Slovačka
Ipak, ovogodišnji Dan nacionalnih manjina za slovačku je nacionalnu manjinu imao posebno snažnu i emotivnu dimenziju. Naime, 2026. godine obilježava se 35 godina od prihvata djece iz Osječko-baranjske županije u Slovačkoj tijekom Domovinskog rata.
U središtu predstavljanja slovačke nacionalne manjine zato je bio dokumentarni film „35 godina od prihvata djece iz OBŽ-a u Slovačkoj tijekom Domovinskog rata“.
Film ne govori samo o jednom povijesnom događaju. On govori o ljudima koji su u vremenu rata odlučili pomoći djeci. O hrabrosti onih koji su organizirali njihov odlazak. O slovačkim obiteljima koje su ih primile i o prijateljstvu dvaju naroda koje se rodilo u najtežim okolnostima.
Od rujna 1991. do početka 1992. godine približno 1.200 djece, njihovih majki, učenika i učitelja s područja Osječko-baranjske županije pronašlo je sigurnost u Slovačkoj. Iza te velike priče stoji i jedna škola.
Ideja koja je povezala ljude i institucije
Posebno mjesto u nastanku ove humanitarne akcije ima Kata Kanđera, tadašnja ravnateljica Osnovne škole Ivana Brnjika Slovaka u Jelisavcu.
U vremenu kada je rat već snažno određivao svakodnevni život, a sigurnost djece postala najvažnija, ravnateljica Kanđera pokrenula je komunikaciju s ravnateljima drugih škola na području Osječko-baranjske županije te s ravnateljima Crvenog križa u Slovačkoj.
Ta komunikacija bila je mnogo više od razmjene informacija. Ona je povezivala škole, ravnatelje, učitelje, institucije i ljude koji su trebali pronaći način da djeca što prije budu sklonjena na sigurno.
Iz današnje perspektive upravo ta činjenica daje ovoj priči posebnu vrijednost.
Škola se tada pokazala kao institucija koja može učiniti mnogo više od onoga što se od nje uobičajeno očekuje. U najtežim trenucima škola može postati utočište. Može povezati ljude. Može biti mjesto iz kojega kreće pomoć. Može postati pokretač humanosti, solidarnosti i odgovornosti.
Upravo je to pokazala škola u Jelisavcu. Odgovornost ravnateljice i škole tada nije završavala na vratima učionice. Ona je uključivala brigu za djecu, njihovu sigurnost i budućnost. U vremenu straha i neizvjesnosti trebalo im je omogućiti ono najosnovnije – da budu djeca, da budu na sigurnom i da imaju nadu. Zato je film važan i danas. On čuva sjećanje na ljude koji su djelovali kada je bilo najpotrebnije. Podsjeća na dobrotu slovačkih obitelji, na otvorena vrata škola i institucija, na Crveni križ, učitelje i nastavnike koji su zajedno s djecom krenuli u nepoznato. I zato je 35. obljetnica više od obljetnice. Ona je zahvala. Zahvala svima koji su tada prihvatili hrvatsku djecu, svima koji su im pružili sigurnost i dom, svima koji su ih čuvali i brinuli o njima.
To je priča koju vrijedi prenositi novim generacijama. Ona pokazuje da se prijateljstvo među narodima ne gradi samo u svečanim prigodama. Najčvršće se gradi onda kada je najteže. Autor filma je Darko Puharić, direktor Vukovarskog filmskog festivala, koji je kroz filmski zapis pomogao sačuvati ovu priču i približiti je današnjoj publici. Uz film je predstavljena i brošura koja prati 35. obljetnicu prihvata djece iz Osječko-baranjske županije u Slovačkoj, s fotografijama, podacima i svjedočanstvima koja dodatno čuvaju uspomenu na taj veliki čin solidarnosti.
Matica slovačka Osijek – slovačka tradicija na pozornici, za stolom i u rukama
Posebno važan dio predstavljanja slovačke nacionalne manjine imala je Matica slovačka Osijek. Njeni članovi pokazali su da se kulturni identitet ne čuva samo riječima. On se čuva pjesmom, glazbom, tradicijom, receptima, rukama koje stvaraju i pričama koje se prenose iz generacije u generaciju.
Na pozornici je nastupio zbor Matice slovačke Osijek, koji je predstavio slovačku glazbenu baštinu. Poseban trenutak bila je izvedba pjesme „Na Kráľovej holi“, poznate i omiljene slovačke pjesme.
No slovačka prezentacija nastavila se i izvan pozornice. Vrijedne ruke članova Matice slovačke Osijek pripremile su tradicionalne slovačke specijalitete – bryndzové halušky, pomazánke, opekance, polešňáky te različite vrste suhih kolača.
Mirisi slovačke kuhinje širili su se Gospodarskim centrom, privlačeći posjetitelje prema slovačkom štandu. Ondje se moglo zastati, razgovarati, kušati i upoznati dio slovačke tradicije kroz okuse koji su sačuvali duh doma.
Poseban dio predstavljanja bile su i rukotvorine te drotarstvo, tradicionalna slovačka zanatska vještina koja je i danas prepoznatljiv dio slovačke kulturne baštine. Na štandu su bile predstavljene i slovačke publikacije i tiskovine, među kojima posebno mjesto zauzima upravo brošura posvećena 35. obljetnici prihvata djece u Slovačkoj.
Tako je Matica slovačka Osijek na jednom mjestu povezala glazbu, gastronomiju, rukotvorine, tradicijski zanat i pisanu riječ – sve ono što jednu kulturu čini živom. A možda je upravo to i najljepši način predstavljanja manjine: ne samo govoriti o tradiciji, nego je pokazati, otpjevati, pripremiti, izraditi i podijeliti s drugima.
Jedanaest manjina, a toliko toga zajedničkoga
Dan nacionalnih manjina Osječko-baranjske županije pokazao je koliko različitosti može stati u jedan prostor. Jedanaest nacionalnih manjina donijelo je svoje jezike, pjesme, plesove, običaje, okuse, rukotvorine i priče.
A što smo više upoznavali jedni druge, to je postajalo jasnije da različitost ne mora biti granica. Na kraju programa moderatorica Ana Kanđera Legčević uputila je poruku koja je možda najbolje sažela cijeli smisao manifestacije:
-Danas smo putovali kroz jedanaest kultura. Čuli smo različite jezike i slušali različite pjesme. Gledali različite plesove i upoznali različite običaje. Ali što smo više upoznavali jedni druge, postajalo je jasnije koliko toga imamo zajedničkoga. –
I upravo je zato Dan nacionalnih manjina mnogo više od jednoga dana u kalendaru. To je dan kada različitosti postaju susret. Dan kada tradicija postaje most. I dan kada se još jednom potvrđuje da čuvajući ono što jesmo, možemo istodobno graditi zajedništvo s drugima.
Izvor: Vijeće slovačke nacionalne manjine OBŽ
