U jučerašnjoj emisiji Gost tjedna gost nam je bio Marijan Gajski Duddy, vatrogasac koji je nastradao u gašenju požara u Osijeku u listopadu prošle godine. U nastavku prenosimo razgovor koji je s Marijanom vodio Kristijan Katarinček:
– Marijane postao si poznat, na žalost zbog jedne negativne stvari, a to je požar u Drava Internationalu. Koliko vidim dobro se osjećaš i to je najbitnije?-
– Da taj nesretni požar dogodio se prije šest mjeseci. Evo, sada sam na nogama. Oporavak ide sporo, ali napredujemo iz dana u dan.-
– Krenimo od tvojih početaka. Koliko dugo si u vatrogastvu?-
– U vatrogastvo sam došao kao dijete 1997. godine, s 10 godina sam se upisao u vatrogasce, a 2008. godine sam započeo svoj životni vijek kao profesionalni vatrogasac. Zaposlen sam kao vatrogasac, u Javnoj vatrogasnoj postrojbi u Našicama.-
– Dakle, tog dana prije šest mjeseci dogodio se požar u Osijeku. Puno smo o tome čuli i čitali, ali evo sad iz prve ruke – taj dan za tebe je započeo kao i svaki drugi?-
– Da, taj dan počeo je kao svaki drugi. Naime, dan prije radio sam noćnu smjenu, kada je izbio požar u noći, pratili smo preko medija informacije, ujutro smo otišli doma. Nakon nekoliko sati smo dobili dojavu o požaru. Svi smo se odazvali u postrojbu i krenuli smo u Osijek. Znali smo otprilike o čemu se radi, kakav je požar razmjera. Svatko od nas dobio je zadatak što i kako treba raditi i naravno, svako je počeo sa svojim zadatkom pa tako i ja no nedugo nakon toga stradao sam.-
– Dogodio se pad, odnosno propadanje, kroz podlogu u „plastičnu lavu”.-
– Tako je, propao sam u „plastičnu lavu” i nakon toga prevezen sam u KBC Osijek na hitni medicinski prijem. Nije mi se činilo da je to nešto strašno, kolege su mi pomogle, pomogli su mi i djelatnici hitne medicinske pomoći. Skinuli su mi odjeću i mislio sam nije to nešto strašno, oni će me samo sanirati i odmah ću otići kod kolega nazad na požar. No, opekline su bile puno veće nego što smo mislili, puno većih razmjera. Zaprimili su me u Osijeku i život mi je bio ugrožen, nije se znalo hoću li dočekati jutro, drugi dan.-
– Kažu da je temperatura lave negdje oko 500 stupnjeva, što je, kažu i u vatrogasnim krugovima, jako visoka temperatura?-
– Da, čitao sam to u medijima, temperature su bile strašno visoke. Ali mi jesmo obučeni za takve velike temperature, imamo i opremu. Hvala Bogu, imamo kvalitetnu opremu i ta oprema koju sam nosio na sebi mi je spasila život.-
– Ono zbog čega si danas sigurno s nama je maska koju si tada nosio?-
– Da, imao sam medicinsku masku koju sam tada sam nosio, na svu sreću, nisam udisao taj vrući dim, nisu mi unutarnji organi, ajmo reći, spaljeni, nego su ostali čitavi. I to je bila najveća sreća u ovoj nesreći.-
– Bio je to strašan požar velikih razmjera. Gorjelo je puno plastike. No, vratimo se na tvoje stradanje. Taj prvi dan i noć su bili najkritičniji. No ipak, evo, dokazao si da si jak.-
– Noć je bila kritična. Mojoj obitelji i supruzi rečeno je da, ukoliko preživim do jutra, bit ću prebačen za Zagreb. Ujutro su me odvezli za Zagreb, ali ni tamo nisu bili sigurni hoću li preživjeti. Liječnici su davali sve od sebe da me spase, ali bilo je kritično. Međutim, preživio sam, hvala dragom Bogu.-
– Pokazalo se da je medicina čudo, ali isto tako ljudi iz medicine su rekli da si ti čudo. Sve skupa se poklopilo kod tvog oporavka i ozdravljenja.
– Tako je, u pravu ste. Trebao sam u Zagrebu biti više od tri mjeseca. Međutim, nešto više od dva mjeseca ležao sam u krevetu, nakon toga sam prohodao i osamdeset i osmi dan vratio sam se svome domu.-
– Pretpostavljam da si zadovoljan s tretmanom u bolnici, s liječnicima i osobljem?-
– Tako je, i ovim putem zahvaljujem i osječkoj i zagrebačkoj bolnici, ali i Općoj županijskoj bolnici Našice. Od kako sam došao doma u našoj bolnici sam na previjanjima svaki drugi dan. Ali ono što je najvažnije i ono što je najbitnije, liječnici su dali sve od sebe. Pogotovo u Zagrebu gdje su me operirali i brinuli za mene. U ta tri mjeseca dosta sam se s njima povezao i privatno smo dobri, a kada dođem svaki mjesec na kontrolu, zagrlimo se kao velika obitelj, pustimo suzu. Oni su sretni što su spasili moj život, a ja sam njima zahvalan do kraja svog života što sam ponovo dobio priliku za jedan novi život i mislim da su odradili lavovski posao i spasili me. Neću im to nikada zaboraviti, digli su me ponovno na noge, tako da im još jednom svima zahvaljujem.-
– I onda je došao trenutak kada si saznao da ideš kući. To je značilo da je sve u redu. Kako si dočekao vijest da ideš doma za Našice?-
– Bili smo u kontaktu stalno s doktorom, tj. svakodnevno sam imao u Zagrebu previjanje i pričali smo o tome da idem doma. Međutim, imao sam upale pluća, dosta bakterija i to se moralo sanirati da bih išao doma. Sjećam se, bio je petak ujutro i doktor je došao do mene u sobu i rekao da će me pustiti kući. Taj trenutak neću zaboraviti nikada u životu. Do sutra, kada sam trebao ići kući, činilo mi se da je cijela vječnost. No dočekao sam ga, dečki iz postrojbe zajedno s mojom suprugom, došli su po mene.-
– U Našicama si imao spektakularan doček za koji nisi znao.-
– Nisam znao da za taj doček. Iskreno, htio sam ići na šišanje, nisam se tri mjeseca šišao i jedva sam čekao da se ošišam, prolazili smo pokraj postrojbe. Međutim, kolega je skrenuo u postrojbu. Kada sam vidio onaj vatromet, vas iz medija, gradonačelnika i županijskog zapovjednika bio sam iznenađen jer nisam uopće mislio da će me tako dočekati.-
– Stvarno je bilo spektakularno, vidjeli smo i videozapise s tog dočeka kao da smo bili tamo. Kakva je situacija s oporavkom danas? Na početku smo rekli da je dobra s obzirom na to kakva je mogla biti, koliko vidim kod tebe vlada pozitivan duh?-
– Otkada sam došao doma, vježbam ujutro i navečer s fizijatrom. Preko dana vježbam sa suprugom dosta. Sada kada je ljepše vrijeme krećem se koliko mogu. Naime, još uvijek ne mogu samostalno obavljati neke radnje kao što je npr. jelo, oblačenje, tuširanje, kupanje, to još uvijek ništa ne mogu samostalno. Tu mi supruga dosta pomaže. Dobio sam kompresivnu odjeću koju moram nositi dvije do tri godine. Dva puta na dan ju skidamo, imamo previjanje, to je malo teži posao, ali idemo dalje, vedri smo. Za destak dana očekuje me operacija, rekonstrukcija lijeve šake i nadam se da će mi se ona vratiti u funkciju i da će mi prsti, koji su mi još dobri, ostati u funkciji, da ću ih vratiti. Polako se vraćam svakodnevnom životu.-
– To je lijepo za čuti. Koji su ti planovi za budućnost, teško je planirati, ali evo koja su tvoja očekivanja? Hoćeš li ostati u vatrogastvu?-
– Na žalost, ja posao koji sam obavljao prije neću moći više obavljati. Izgubio sam dijelove tijela, moja rekonstrukcija još uvijek nije gotova i vidjet ćemo što će biti dalje. Dosta toga je opečeno, koža mora zarasti i vrati se u prvobitno stanje. Nadam se da ostajem u vatrogastvu i da ću pridonijeti nečemu boljem, ali prvenstveno mi je sada na prvom mjestu zdravlje, oporavak i psihički i fizički, a onda ćemo razmišljati što dalje u životu.
Na kraju bih se zahvalio svima, iskreno, više ne znam jesam li koga zaboravio, ali velika zahvala svim građanima grada Našica, okolnih mjesta, ali i ljudima iz drugih gradova. Bilo je tu puno humanitarnih akcija. Ja sam ostao pozitivan, vjerujem u Boga i snagu koju mi daje. Supruga je dolazila u Zagreb svaki dan i donosila sve pozdrave i potporu, pokazivala mi je poruke koje su stizale na mobitel i to me zapravo dizalo iz dana u dan. Svi ti ljudi mali, veliki brinuli su za mene, slali poruke, posjećivali moju suprugu. To mi je dalo jednu veliku snagu i ja sam stvarno zahvalan svima. Znam da je ovaj grad velikog srca, nadam se da neće na tome stati i da ćemo uvijek pomagati nekome kome bude potrebno. Ja sam se i prije odazivao akcijama pomoći, a i dalje ću, jer to je zaista vjetar u leđa da čovjek ostane psihički u odličnom stanju.-
– Hvala ti na gostovanju, bilo nam je drago što smo te ugostili i što si poslužio kao primjer svima nama kako se treba boriti i živjeti.-
– Hvala na pozivu i još jednom zahvaljujem svima vama s Radija. Zahvaljujem svim ljudima dobrog srca koji su omogućili da danas sjedimo ovdje i da s vama pričam. I meni je drago i rado ću se uvijek odazvati pozivu i ostat ću pozitivan i dalje, idemo u nove pobjede i nema predaje.-
