Danas je 21. rujna – dan sjećanja na isti dan 1991. godine, datum koji je jedan od najsvjetlijih i najvažnijih datuma u povijesti obrane našeg lijepog grada i cijelog našičkog kraja. Od ovoga datuma sve je počelo, pala je jugokasarna i počeo je ustroj 132. našičke brigade, koju su čekala mnoga bojišta. Branitelji – sudionici akcije oslobađanja vojarne i žitelji cijelog našičkog kraja, danas 21 godinu poslije, dobro se sjećaju sunčanoga 21. rujna 91., kada se hrvatska zastava zavijorila na vojarni u Našicama. Združene obrambene snage Zbora narodne garde, policije i Odreda narodne zaštite našičke i susjednih općina uspjele su nakon tridesetak sati borbi zauvijek iz našeg grada istjerati JNA. Nekoliko dana prije zauzimanja vojarne, hrvatska vlast pokušavala je pregovarati o mirnoj predaji Jugo kasarne, u programu Radija Našice pozivali su jugoslavenske oficire da se predaju kako ne bi došlo do stradanja civilnog stanovništva i razaranja Grada. No nikakvi civilizirani postupci nisu uspjeli odvratiti JNA od njihove sulude ideje da unište sve što je hrvatsko.
20. rujna, oko 5 sati, dan je znak opće opasnosti te su date upute stanovništvu o odlasku u skloništa. Ubojiti projektili iz jugo kasarne gađali su sve vitalne objekte u Gradu: obiteljske domove, benzinsku crpku, vodotoranj, gospodarske objekte i spomenike kulture, ne štedeći ni našičku bolnicu. Zapaljen je crkveni toranj Župne crkve sv. Antuna Padovanskoga i krovište Franjevačkog samostana. Pričinjena je ogromna materijalna šteta.
Nažalost, u ovim borbama poginuli su naši branitelji Branko Glavaš, Slavko Marod i Antun Sertić, kojih se prisjećamo s poštovanjem, tugom, ponosom i zahvalnošću.
